Uvijek je bilo onih koji se guraju ili (po)guravaju, sve ne bi li nekako uspjeli u životu. Netko se gura u životu da bude ispred drugih. Pa sve tako od “smlaće” do “direktora”! Od prvog razreda osnovne škole pa sve do doktorata, uvijek se nekoga gura. Od nesposobnog do utjecajnog! O posljedicama se ne razmišlja.
Vrijeme, u koje ćemo u ovom mjesecu zakoračiti, krije duboku životnu pouku: Križ se ne gura, križ se (pod)nosi! U svijetu koji nas potiče da se guramo ili proguramo, da preskočimo težinu i zaobiđemo bol, Krist nam poručuje nešto posve drugo. Naša životna korizma sastoji se od svakodnevnih križeva.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu