Od 12. st. Slava se pjeva nedjeljom i blagdanom, također u Misama koje predvodi svećenik. Samo dani pokore, kao nedjelje u korizmi te u došašću, nisu prihvatili taj, tada novi, običaj. To odgovara zakonu u povijesnom razvoju liturgije: posebni dani, poput dana pokore, protive se uvođenju novih elemenata.
Danas Slava nije samo jedna pjesma ili jedan tekst među drugima, nego jedan od najstarijih tekstova, osim Očenaša, koji još danas pjevamo ili recitiramo u gotovo nepromijenjenu obliku. Stoga Slavu ne smije zamijeniti nijedna druga pjesma, čak niti kad je njezin sadržaj sličan.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu