Hrana za dušu

Sveti Augustin u svojim Ispovijestima tumači kako Sveto Pismo nije shvatljivo oholima, a nije otkriveno ni djeci. Dok je Augustin tražio Gospodina, nadutost mu nije dopuštala shvatiti riječi nadahnute Duhom Svetim. S jedne strane, Božja je riječ tako jednostavna, a opet tako puna dubine i životnoga smisla. Prihvaćamo je kao maleni, u svojoj poniznosti, a Gospodin dopušta da ona u nama raste i u pravo vrijeme donosi plod. Kada bismo dušu hranili onoliko puta koliko i tijelo, život bi bio bolji i ugodniji ne samo nama, nego i onima oko nas. Na žalost, izgleda kako je mnogima tijelo i tjelesno mnogo važnije od duše i duhovnoga. Svima nam je poznato da je Isus postio i molio u pustinji četrdeset dana. Đavao ga je napastovao i nudio mu da kamenje pretvori u kruh. Isus kao Isus daje istinit i besprijekoran odgovor, kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Koliko danas brige oko tijela, izgleda i odjeće. Žali Bože vremena! Zapitajmo se, koliko se trudimo svidjeti se Onomu koji radi nas svoju krv prolijeva. Možda nam je važnije svidjeti se ljudima. Možda nam je samo stalo što će tko reći. Ipak, prava je istina da ćemo i Boga i sebe upoznavati kroz njegovu svetu riječ.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.