Dođe vrijeme kada se čovjeku učini da se našao pred nepremostivom preprekom koju je godinama polagano i nesvjesno u dobrom dijelu sam sebi pravio. Naprijed se ne može, natrag nema kuda, pa mu se čini kako je poduzimati bilo što uzalud. Riječi da opravda sebe nestalo, sramota ga da govori koliko je sam pridonio svojoj nevolji, a i koga da zove upomoć? U takvoj spoznaji čovjek zaključuje kako na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, a to je muka nemirne savjesti.
Slično se sudbini čovjeka događa narodu u njegovu odnosu s drugim narodima. Nemirna savjest u pravilu se traži i ističe na drugoj strani neovisno u kojoj je mjeri ima na jednoj, drugoj ili trećoj strani. Mnoge su nove nevolje započele ili su se još više produbile stare zbog nemirne savjesti.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.