Kroz igru i pjesmu do radosna slavljenja Boga

ALADINIĆI – “Čovjek samo srcem dobro vidi”, čitamo u knjizi Mali princ. Ovom je rečenicom župnik don Marko Šutalo u svojoj propovijedi označio da OAZA 2016. godine može započeti. Misom za dobrodošlicu svim animatorima, djeci i roditeljima krenuli smo lagano u ovogodišnji program i uveli se u sve ono što nas čeka sljedećih šest dana. Oko 230 djece, raspoređene u devet skupina, zajedno s animatorima koji su im ove godine dodijeljeni, započeli smo kreativne radionice. Kao i dosadašnjih godina, nezaobilazni zadatak za prvi dan bio je pravljenje plakata. Imena skupinama ovoga su puta dana prema djelima milosrđa. Djeca su mogla izraziti svoju kreativnost kroz crtež ili citate, i pokazati ostalima što bi oni uradili kako bi pomogli drugima. Nakon kreativnih radionica slijedile su, svima zanimljivije, igre. Upoznali smo se s mnoštvom novih igara, plesova i natjecanja. Kao i svake godine, uz obvezni program OAZE, tu su i sekcije, dobro poznata pjevačka, dramsko-recitatorska i plesna. Četverosatni program već tradicionalno završio je našim plesom “Krug”, nakon čega smo se svi uputili u crkvu na završnu molitvu kako bismo zahvalili Bogu na lijepo provedenom prvom danu i na sunčanom vremenu. Možemo zaključiti kako je prvi dan prošao i više nego dobro, pa ako vrijedi ona izreka “Po jutru se dan poznaje”, možemo sa sigurnošću reći kako će ovo biti još jedna u nizu OAZA koja će nam svima ostati u sjećanju.
Svakoga dana nakon kratke poučne priče jednoga od svećenika, djeca su se redovito spremala sa svojim voditeljima sekcija za priredbu koja je bila u subotu. Pjevačka sekcija pozdravila je sve goste dvjema pjesmama, a plesna sekcija, raspoređena u tri manje skupine, upotpunila je program veselim nastupima. Tu je još i dramsko-recitatorska sekcija, gdje se djeca vrijedno trude recitalima dočarati ljepotu našega hrvatskog jezika.
Kako na OAZI sudjeluje velik broj djece i volontera iz Bobanova, za njihov siguran dolazak na Aladiniće, i povratak kući, svaki dan zaslužan je Autoprijevoz Moro, kojemu ovom prilikom iskreno zahvaljujemo.

Izvor: Crkva na kamenu