Zapad je već dugo, što se vjere tiče, na silaznoj putanji. U događanjima zadnjih godina (pandemija, širenje kulture smrti preko feminističkih, rodnih, komunističkih ideologija…) sve se više razotkriva duh nevjere i u Crkvi, a očituje se u mekoputnosti života, u izvanjskoj pobožnosti kojoj nedostaje duha i sile, u prilagodljivosti svijetu, bijegu u pasivnost kada je u pitanju obrana prirodnoga morala i Božjih zakona.
Ondje gdje je duh živ i budan u Gospodinu, gdje je snažna katolička vjera kao životna snaga, čiji je izvor u stalnu osobnom odnosu s Bogom u zajedništvu preko Euharistije, sakramenata i Svetoga Pisma, tu je ljubav, mir, red, sklad, razboritost, miroljubivost, požrtvovnost u obitelji i društvu. Tu je Bog na prvom mjestu, a sve je ostalo na mjestu koje mu pripada. Takvo je stanje duha plodno za kulturu i svaki napredak.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu