U Beogradu je od 14. do 24. svibnja ove godine održano redovito zasjedanje Svetoga arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne Crkve. Do dva dana, 26. svibnja, izdano je Priopćenje na službenim stranicama iste Crkve odakle preuzimamo onaj odlomak u kojem SPC prijeti prekidom zajedništva Rumunjskoj pravoslavnoj Crkvi:
“Sabor je s velikom žalošću konstatirao da Rumunjska pravoslavna Crkva ne samo da nastavlja sa svojim antikanonskim upadima u jurisdikciju Srpske pravoslavne Crkve, nego ih još i pojačava i proširuje na čitavo srpsko kanonsko područje. Ako ona s tom krajnje nebratoljubivom i etnofiletističkom praksom ne prestane u najskorijoj budućnosti, Sveti će sinod, po ovlaštenju s ovoga zasjedanja Sabora, biti primoran poduzeti mučan, ali jedini mogući korak – prekinuti liturgijsko i kanonsko zajedništvo s ovom Crkvom sve do njezina povratka ‘k spoznaji prava’.”
– Na Saboru na Kreti susreli su se poglavari dviju Crkava i iznijeli svoja stajališta. Rumunjska je delegacija više isticala nacionalni vid toga pitanja, tj. da Vlasi u istočnoj Srbiji, koje oni smatraju Rumunjima, trebaju imati službu Božju na rumunjskom jeziku. Srpska strana odgovara da u Timočkoj eparhiji postoji više svećenika vlaškoga podrijetla koji govore vlaški i tako mogu biti na usluzi vjernicima vlaškoga jezika. Republika Srbija priznala je pravnu osobnost eparhiji Dakiji Feliks sa sjedištem u Rumunjskoj, a s administrativnim sjedištem u Vršcu. Odatle se Dakija Feliks širi i na istočnu Srbiju bez dopuštenja SPC-a. Rumunjski patrijarhat smatra da mora postojati reciprocitet: kao što SPC ima svoga vladiku (Lukijana) u Temišvaru, tako i Rumunjska pravoslavna Crkva treba imati svoga vladiku u Srbiji.
Izvor: Crkva na kamenu