Već i prvi pogled na izvanjski okvir Isusove prispodobe ne upućuje toliko na likove koliko na njihove međusobne odnose. Odnos Isusa s krugom carinika i grješnika, odnos s udaljenijim krugom pismoznanaca i farizeja te između te dvije skupine okupljene oko Isusa. Najvažniji odnos unutar priče krije se između oca i sinova, a najkritičniji između dvojice braće.
Gorko iskustvo pada i života s nečistim životinjama, prijezir gospodarev, kojemu robovski služi, i osjećaj gladi rađaju u razmetnome sinu čvrstu odluku: Ustati i poći k ocu. Od toga osjećaja i počinje svako obraćenje. Čovjek dolazi k sebi. Uviđa kamo ga je dovela neostvarena sloboda i osvrće se na sve što se kao zlo nagomilalo od trenutka napuštanja očeva doma do žalosne stvarnosti u kojoj se našao.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu