Govor o spasenju počinje naglašavanjem temeljne stvarnosti da je “u svim zemaljskim pucima prisutan jedan Božji narod, jer on si iz svakoga puka uzima građane Kraljevstva koje, dakako, nema zemaljski, nego nebeski značaj” (LG, 13).
Ovo inkluzivnije tumačenje “izvan Crkve nema spasenja”, ne bi se trebalo smatrati nekompatibilnim s dogmatskom formulacijom. Naprotiv, tijekom vremena Crkva je došla do dublje svijesti o tome kako bi trebala razumjeti sebe u odnosu i na Krista, svoju Glavu, i na mnoge narode.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu