Jasnoća i odlučnost

Nakon smrti oca Domovine dr. Franje Tuđmana stječe se dojam da Hrvatska, a to se odražava i na hrvatski narod u BiH, nema jasne ciljeve, a pogotovo da nema odlučnosti da se ti ciljevi postignu. Tužno se vratiti u proteklo vrijeme i pratiti što je sve Hrvatsku snašlo od “promjena” 2000. godine naovamo, koji su i kakvi likovi vodili hrvatsku politiku. (BiH društvom, a još manje državom ne želimo se uopće baviti, jer je ovo društvo dobrano uništeno, a država nije nikada ni pravo zaživjela.) Ima se dojam velike zbunjenosti, jasnoća je gotovo iščezla s hrvatskoga obzorja, a ako bi se koji cilj i zacrtao, odlučnosti da se do toga cilja dođe gotovo da nije ni bilo. Upravo zato se Hrvatska našla u sadašnjoj situaciji. Dakako, valja priznati da su postignuti neki rezultati, napose je vrijedan ulazak u euro-atlantske asocijacije, i to ne toliko zbog toga priključenja, nego zbog postizanja nekih društvenih standarda i napose zbog bijega iz “balkanske krčme”, čije je uobličenje bila Jugoslavija. Ali to očito nije dovoljno da bi se stvorila respektabilna država i uređeno društvo. Bilo je potrebno uraditi puno više.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu