Stalno smo u potrazi za raznim “ljestvicama, zrcalima, zvončićima i ljuljačkama”, a zaboravljamo ono najvažnije – hranu. Sakupljamo kojekakve bezvrijedne igračke i prolazne sitnice, a zanemarujemo vječnu stvarnost. Mi uvijek nađemo vremena: za gledanje televizije, posebice ovih dana europskoga prvenstva u nogometu, za ogovaranje, a neizostavno je vrijeme za kupovinu… A za Boga? Ima dana i vremena.
Znamo da je ljeto, možda nam i opušteniji način života “ne dopušta” više misliti na Boga, ali zar nismo previše usmjereni na sebe. Više gledamo u ogledalo, nego oko sebe. Više nas zvona ovoga svijeta (čitaj mobitela) sazivaju na nebrojene sastanke koji su dugoročno gledano potpuno beskorisni. Kad smo navili sat i napisali napomenu: sveta Misa u 9 ili 11 ili 19 sati?!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu