Istok, 30. X. 2020. – “Živeći u teška vremena partijskog komunizma jedne prilike je [o. Justin Popović] putovao u vozu. Pored njega je sjedio mladi nadobudni oficir JNA i provokativno upitao kakva je to vjera njegova kojoj je on kao monah tako predan. Justin mu je odgovorio ko je njegov Bog u kojeg vjeruje i rekao da bi to trebalo da osjeća svaki pravoslavni Srbin. Oficir koji je bio ateista je odgovorio da je i on Srbin i da ne vidi nikakvu razliku između njih.
‘Da, rekao mu je smireno ava Justin, a po čemu si ti Srbin?’
‘Pa rođen sam u Srbiji’, reče oficir otresito.
‘Znate, i neki vo je rođen u Srbiji, pa nije Srbin. Srbin se može biti samo po hrišćanskom identitetu i vjeri!’, odgovori mu ava Justin [ava=abba-otac].
Možda ova usputna priča najbolje ilustruje protiv čega se tako istrajno borio naš prepodobni otac i pastir Amfilohije. Biti Srbin i ‘srbovati’ ne znači ništa ukoliko nemamo hrišćanski stav i identitet. Onda je to samo prazno srbovanje. Kao narod još uvijek plaćamo visoku cijenu takvom srpstvu, a možda bi pouka ave Justina i djela mitropolita Amfilohija, bili dobar primjer gdje je svjetlo na kraju tunela i mraka u kojem se nalazimo.”
Izvor: Crkva na kamenu