STOLAC – U sklopu manifestacije “Stolačko kulturno proljeće” u subotu, 21. svibnja 2016., organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sveta Misa za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugome svjetskom ratu i poraću. U 17,30 sati kod podignutoga spomenika časna sestra Alojzija predmolila je sa školskom djecom i ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavnu krunicu koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.
Na početku župnik don Rajko Marković pozdravio je predvoditelja misnoga slavlja don Željka Majića, svećenike koncelebrante, te sve nazočne. Naglasio je svrhu ovoga okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu, te navijestio redoslijed programa. Komemoracija je započela “Lijepom našom”, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina, te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih institucija, udruga i stranaka. Sve su to popratile prigodnom pjesmom dvije stolačke župne pjevačke skupine: “Vidoštačka kraljica” i “Angelus”. Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža, mladi iz stolačkoga folklora: HKUD “Stolac”.
U 18 sati započela je sveta Misa, koju je predvodio u koncelebraciji 10-orice svećenika, don Željko, generalni vikar iz Mostara, a pod svetom Misom pjevao je župni zbor “Mladi” iz Stoca.
U nadahnutoj i zapaženoj propovijedi don Željko je naglasio: “Kao što je na Sinaju Bog rekao Mojsiju da izuje obuću i prigne koljeno jer mjesto na kojem stoji ‘sveto je tlo’, tako je i ovo mjesto na Radimlji, te okolnim brdima, jamama i škrapama, kao i sva mjesta diljem svijeta na kojima počivaju žrtve totalitarnih režima ‘sveto tlo’. Ovo je dan molitve i sjećanja na svu našu braću i sestre, na sve žrtve, njih do 10.000, koje su ovdje na mučki način bez ikakva suđenja ili dokazivanja krivnje završile svoj “križni put” koji je započeo 15. svibnja 1945. na Bleiburgu. Znamo da se na ovim našim prostorima dogodio strašan zločin i da je ova zemlja natopljena krvlju mnogih nevinih, te se nadamo da će se jednom otkriti i prava istina ovoga zastrašujućeg stradanja. Samo izuveni i bosih nogu s našom stradalom braćom i sestrama možemo se povezati i hodajući po ovom oštrom kamenju i trnju njihovu bol i žrtvu osjetiti. Bosa noga nas oslobađa od osvete i pretvara u istinoljupce. Prepustimo Božjem sudu kako žrtve tako i mučitelje, a mi istinu tražimo u istini Božje ljubavi.”
Propovjednik je na kraju zaključio: Unatoč svim “okrenutostima” na koje današnji svijet kojemu ništa nije sveto poziva, potrebno nam je na ovom svetom tlu osjetiti snagu tolikih koji su njom hodili, obrađivali je, krvlju i suzama natapali i zalijevali, i u nju se ponovo zaljubiti i na njoj ostati, u istini hoditi te u miru Božjem i ljubavi živjeti, a neka nam Blažena Djevica Marija, koju u ovom mjesecu na poseban način slavimo, sa svim hrvatskim mučenicima, svecima i blaženicima i našim dragim pokojnima, bude svima moćna zagovornica.
Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata”, a onda se okupljeni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima i poginulima.
Izvor: Crkva na kamenu