Na predsaborskom sastanku u Chambésyju u Švicarskoj, od 22. do 28. siječnja sudjelovala je većina primasa Pravoslavnih crkava:
Patrijarsi:
Bartolomej (r. 1940.), carigradski ekumenski, prvi po časti;
Teodor (1954.), aleksandrijski;
Teofil III. (1952.), jeruzalemski;
Kiril (1946.), ruski;
Irinej (1930.), srpski;
Daniel (1951.), rumunjski;
Neofit (1945.), bugarski;
Ilija II. (1933.), gruzijski;
Arhiepiskopi:
Krizostom (1941.), ciparski;
Anastazij (1929.), albanski;
Rostislav (1978.), čeških zemalja i Slovačke.
Nisu bili, ali su poslali svoje delegate:
Ivan X. (1955.), patrijarh antiohijski;
Sava (1938.), mitropolit varšavski i cijele Poljske;
Jeronim (1938.), arhiepiskop atenski i cijele Grčke.
Iz uvodnoga govora carigradskoga patrijarha Bartolomeja daju se povući ove važne točke i zaključci o održavanju Sabora.
Mjesto: Primasi su odlučili da će se sveti i veliki Sabor održati u Pravoslavnoj akademiji na otoku Kreti, koja potpada pod carigradsku jurisdikciju, nedaleko od grada Kanije. Kiril je predlagao da mjesto Sabora bude monaški Atos u Grčkoj, ali nije prošlo. Na Kreti živi oko 600 tisuća stanovnika.
Vrijeme: od 16. do 27. lipnja 2016. Svega dvanaest dana. Na svetkovinu Duha Svetoga, 19. lipnja, slavit će se sveta koncelebrirana liturgija u katedrali sv. Minasa u Heraklionu ili Kandiji, glavnom gradu Krete. Među pravoslavnima vlada uvjerenje da će se sazvati novi sabor nakon 5 ili 10 godina.
Procedura. U Chambésyju postignut je konačan dogovor, doduše na jedvite jade, o proceduralnim pravilima Svepravoslavnog sabora. Pravilnik ima 16 članaka, a odnose se na: saziv Sabora, strukturu, članstvo, predsjedništvo i tajništvo, savjetništvo, dnevni red, rasprave, ispravci, glasovanje, odobrenje tekstova, tiskovni ured, nazočnost nepravoslavnih promatrača. Raspored članova bit će prema carigradskom diptihu: 1. Carigrad, 2. Aleksandrija, 3. Antiohija, 4. Jeruzalem, 5. Moskva, 6. Srbija, 7. Rumunjska, 8. Bugarska, 9. Gruzija, 10. Cipar, 11. Grčka, 12. Poljska, 13. Albanija, 14. Češka / Slovačka. Ruski diptih na 6. mjesto stavlja Gruziju i dalje po redu, a na 12. Albaniju, na 13. Poljsku i na 15. Ameriku i Kanadu. Carigrad ne priznaje ovu 15. Ameriku.
Uskraćen potpis. Antiohijski patrijarhat uskratio je potpis na Pravilnik prijeteći da će se povući sa Sabora ako se do lipnja ne riješi pitanje jeruzalemske arhiepiskopije u Kataru, koji je antiohijsko područje, i time ne bi koncil bio valjan, ne bi bio sveopći, “vaseljenski”.
Suglasnost ili consensus. Patrijarh se Bartolomej zadržao na tumačenju konsenzusa, pristanka svih Crkava na određene prijedloge, koji se traži i u pripremnim komisijama i u radu Sabora. Patrijarh kaže da pojam suglasnosti, a ne jednodušnosti, internacionalno znači: ako se jedna ili više delegacija ne slažu s posebnim bazičnim prijedlogom i odluče formulirati svoj vlastiti, mora se poduzeti napor da se prihvati mišljenje ili prijedlog tih delegacija; u slučaju da suglasnost nije postignuta s protuprijedlogom, onda se to neslaganje – ustraju li u tome – zabilježi, ali ne poništava izvorno stajalište, ako oni koji se ne slažu potpišu izvorni tekst i, žele li, označe i svoje neslaganje. Ako netko odbije potpisati izvorni tekst, tj. postavi veto, to vodi u slijepu ulicu i priječi daljnji rad. Drugi je problem, u vezi sa suglasnošću, koji su iznijele neke delegacije u pripremnim radovima: ako se jedna Crkva iz bilo kojega razloga ne slaže bilo s procedurom ili temom ili se odluči povući sa Sabora, time stavlja u pitanje valjanost Koncila. “Mi želimo izjaviti da ni Sveta Crkva ni mi osobno ne možemo ni pojmiti ni prihvatiti da rad Sabora stalno bude pod nekim Damoklovim mačem raspada ako se bilo koja Crkva povuče. Onda ga je bolje uopće ni ne sazivati”, kazao je Patrijarh.
Teme. O četiri dokumenta postignut je konsenzus:
1. Autonomija i način na koji se proglašava;
2. Važnost posta i njegovo obdržavanje danas;
3. Odnosi pravoslavlja s ostalim kršćanima;
4. Misija pravoslavlja u suvremenom svijetu u odnosu na mir, bratstvo i jedinstvo;
5. tema: “Sakrament ženidbe i njezine zaprjeke” prihvaćena je od svih, osim od Antiohije.
Nisu se složili o ovim temama, pa su isključene iz koncilske rasprave:
6. Autokefalija nacionalnih Crkava i proces priznanja;
7. Diptisi ili hijerarhijski poredak među Crkvama;
8. Zajednički kalendar među pravoslavnim Crkvama u perspektivi svih kršćanskih Crkava, osobito s obzirom na datum Uskrsa.
Posve su iščezle teme:
9. Pravoslavna dijaspora (vidi 4. temu);
10. Pravoslavlje i ekumenski pokret (vidi 3. temu).
Članstvo. To je pitanje riješeno 2014. u Carigradu. Crkve koje imaju preko 25 biskupa mogu poslati 24 člana i 25. primasa, patrijarha ili arhiepiskopa. Ako ima niži broj od 25, mogu doći svi na Koncil. U svakom slučaju svaka Crkva ima samo jedan glas. Dakle njih četrnaest.
Promatrači. Dogovoreno je da će druge Crkve i kršćanske zajednice biti pozvane samo na otvaranje i zatvaranje Sabora.
– Zgrada Pravoslavne akademije u kojoj će biti Sabor podignuta je šezdesetih godina prošloga stoljeća i financirala ju je Njemačka Evangelička crkva. Plemenita ekumenska gesta!
– Radi usporedbe s najavljenim desetodnevnim pravoslavnim Saborom, dobro je prisjetiti se da je Drugi vatikanski koncil trajao četiri godine, od 1962. do 1965. obično po dva i pol mjeseca, od polovice rujna do Bezgrješnoga začeća Marijina. I objavio 16 dokumenata: konstitucija, dekreta i deklaracija.
– Autokefalija jedne nacionalne pravoslavne Crkve sastoji se u priznanju potpune samostalnosti te Crkve, tako da je njezin primas (patrijarh ili arhiepiskop) u svemu ravan drugim voditeljima pojedinih nacionalnih Crkava. A autonomija je ograničena samostalnost u kojoj njezin predstojnik djeluje preko svoje “majke Crkve”.
Koncil će se održati
Foto: en.kra.lv