prvim stranicama Biblije nalazimo korumpiranost Adama i Eve. Lukava zmija zavela je Adama i Evu obećavši im da će biti kao Bog. Stablo korupcije bijaše za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno. Adam i Eva ne mogoše odoljeti zovu i privlačnosti korupcije (Post 3,1-7). Povodljivi za častima i moćima pružiše raširene ruke prema stablu korupcije i zla, pojedoše slatke plodove koji dadoše gorka i zla djela. Budimo iskreni i priznajmo si da i mi, kao vjernici, poput Adama i Eve lako upadamo u zamku zavodljive zmije. Korupcija zahvaća cijelo društvo, od obična čovjeka do viših društvenih struktura: intelektualaca, političara, liječnika, umjetnika, svećenika. Često korupcija polazi upravo od maloga čovjeka. Sjetimo se samo kako tražimo veze i vezice za posao, kod liječnika ili kod profesora za ispit. Dakle, otvorenost i odobravanje korupcije očituje se kod podmititelja i podmićenoga. Ono što najviše žalosti jest naše koruptivno društvo koje prihvaća korupciju kao nešto sasvim normalno. Zlo korupcije preraslo je u prihvatljivo, pa čak i poželjno, društveno ponašanje. Istini za volju glasni smo u pričama protiv korupcije, no stvarnost je drugačija. Riječju osuđujemo, a djelom prihvaćamo. Neshvatljivo je da se zna cijena ispita ili radnoga mjesta, upisa u školu ili liječničkoga pregleda u bolnici, ne u privatnoj poliklinici. Posebno žalosti akademska zajednica koju je zahvatila korozija korupcije. To pokazuje da je ljudski um zarobljen i razoren korupcijom. Razočaravajuće djeluje činjenica kako pojedini svećenici, redovnici i redovnice olako znaju nazvati i urgirati za nekoga. Svjedoci smo problema korupcije i u hijerarhiji Crkve o kojoj često govori papa Franjo. To, pak, pokazuje kako se lako ljudski duh da zarobiti i razoriti korupcijom.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu