Nemoguće je živjeti pod ovom Božjom kapom i ne biti kriv! Koliko smo mi samo Bogu “ukrali” dana? I još se pravdamo kako smo nedužni. Bog samo želi da budemo iskreni! I u ispovijedi i u svakodnevnom povjeravanju jednih drugima. Znamo po prirodi stvari da su ljudi uvijek spremni osuditi i osuđivati. To nam je u krvi. Ali to ne znači da si uvijek kriv.
Na mekom putu brzo se utone, na tvrdom se uspješno korača! A samo treba doći, kleknuti, priznati i pokajati se. Kralj oprašta lopovu jer je priznao krivicu i grijeh. I nama će Bog oprostiti svaki put kada priznamo svoje propuste i grijehe te se za njih iskreno pokajemo. Oslobodi nas, Gospodine, od umišljenosti da nismo grješni!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.