U želji da se privuče što veći broj vjernika ulažemo ogroman trud i napor da bude ugodno, a ne dosadno. Tako smo Crkvu ograničili na vrijeme i prostor, što su glavne odrednice dosade, to jest besmisla. Jer kako ističe norveški filozof Lars Svendsen: “Dosada nije pitanje dokolice, nego smisla”. Crkva koja je od Boga utemeljena nadilazi vrijeme i prostor. Bog koji je vječan, u njemu je sadržano vrijeme i prostor, u njemu je sadržan smisao i život naš. On je neprolazni trenutak vječno novoga koji ne može biti i nije dosadan. Bog je vječan, a ono što je vječno jednostavno nije dosadno. Crkva je zagledana u ljepotu Gospodnju (usp. Ps 27,4) koja ispunjava čežnje našega srca. Tiho i neprimjetno, Crkva uživa u Božjoj dobroti, slavi, sjaju i veličanstvu (usp. Ps 96,4-6). Već na ovoj zemlji, Crkva živi taj trenutak vječnosti. Najljepši dokaz toga trenutka vječnosti jesu životi svetaca koji su pokazali ljepotu i dinamiku kršćanskoga života. Oni su svjedoci kršćanstva koje nije dosadno i kako se ono živi u svijetu dosade. Oni su primjer kršćanstva koje nije umorno, nego puno radosti i sreće. I odgovor na Propovjednikovo pitanje “Ima li išta o čemu bi se moglo reći: ‘Gle, ovo je novo!'” jest novost Isusa Krista i kršćanstva koje je život u Kristu, po Kristu i s Kristom.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu