I srca vjernika traže spontano Marijin pogled, njezinu ruku i njezin zagrljaj. Nije to običan zagrljaj. U njemu ima majčinske nježnosti, utjehe i sigurnosti. Kad molimo krunicu, kad pjevamo njezine pjesme, kad zapalimo svijeću ispred njezina kipa ili slike, tražimo njezinu blizinu, njezin zagrljaj.
U zagrljaju postoji iscjeliteljska snaga koju još uvijek ne znamo. Zagrljaj liječi mržnju, ogorčenost, liječi umor, tugu… Kad se zagrlimo, oslobađamo se svih stega. Na trenutak zaboravimo na ono zbog čega smo izgubili mir u duši. Zagrljajem dopuštamo drugom srcu da nam priđe. Ruke se otvaraju, a srca se povežu na jedinstven način. Ništa nije kao zagrljaj.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu