Sve je nas Isus oslobodio od tereta zla, od tamne truleži, od sotonske zavodljivosti. Jesmo li uistinu svjesni čega smo oslobođeni? Kako pokazujemo zahvalnost našemu Osloboditelju? Često svoj odnos prema Isusu uspostavljamo samo u crkvi. Zahvaljujemo mu samo ako je brzinom svjetlosti riješio našu bol i patnju. Trebali bismo mu biti zahvalni i kada se ne odvija sve po našoj volji. Marija Magdalena stavlja u Isusa sve svoje povjerenje, svu svoju zahvalnost. Stavlja Isusa na sva mjesta u svome životu. To se posebno očituje u njezinu nasljedovanju Isusa. Kada su se i apostoli razbježali, ona prati Gospodina na vrh Golgote, ne odvaja se od križa. “A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih” (Mt 27,55-56). Zbog strahote križa i njegove neizmjerne boli, ona ipak ne bježi kao apostoli. Vjerna ostaje kada su gotovo svi oko nje nevjerni.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu