Orthodox.christianity, 8. 6. 2022. – Sveti Sinod, ili Vlada Moskovskoga patrijarhata, imao je 7. lipnja sastanak, na kojem je razriješen dužnosti dosadašnji pročelnik Odjela za vanjske crkvene odnose [ministar vanjskih poslova], Hilarion Alfejev, mitropolit volokolamski, i ujedno uklonjen iz stalnoga članstva Svetoga Sinoda, te imenovan mitropolitom budimpeštanskim i cijele Madžarske, a umjesto njega Antonije Sevrjuk imenovan je pročelnikom Odjela za crkvene odnose s inozemstvom, mitropolitom volokolamskim i stalnim članom Svetoga Sinoda.
Hilarion Alfejev rođen je u Moskvi 1966., završio je konzervatorij u Moskvi 1986., služio je sovjetsku vojsku 1984.-1986., zamonašio se i zaredio za svećenika 1987., studirao je teologiju i bio predavač dogmatike, Novoga Zavjeta, bizantskoga grčkog jezika, proglašen doktorom filozofije na Oxfordu 1995., od 1997. član je delegacije za dijalog s Katoličkom Crkvom, doktorirao na Institutu sv. Sergija u Parizu, 1999. Od 1995. do 2001. bio je tajnik Odjela za crkvene odnose s inozemstvom, rukopoložen za episkopa 2002. i postavljen za vikara mitropolitu Antoniju Bloomu u Velikoj Britaniji, s kojim je ubrzo došao u konflikt. Od 1999. bio je član Središnjeg odbora Svjetskoga vijeća Crkava u Ženevi. Od 2009. pročelnik je Odjela za vanjske crkvene odnose, od 2010. naslovni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Fribourgu (s kojega je nedavno otpušten zbog toga što se nije distancirao od Putinova rata u Ukrajini) i od 2010. mitropolit. Sve te silne i ugledne službe u jednome trenutku pale, oduzete.
Antonije Sevrjuk rođen je 1984. u gradu Tveru u Rusiji. Gimnaziju završio 2002. i iste godine upisao se na Teološku akademiju u Sankt Peterburgu, gdje je diplomirao 2007. Za svećenika zaređen 2010. Godine 2011. imenovan parohom ruske parohije sv. Nikole u Rimu. Godine 2015. posvećen za episkopa, 2018. uzdignut na čast arhiepiskopa, 2019. postao korsunskim arhiepiskopom i patrijaršijskim egzarhom Zapadne Europe i upraviteljem institucija Moskovskoga patrijarhata u svijetu. Antonije je bio neko vrijeme osobni tajnik Kirila dok je bio pročelnik Odjela za inozemstvo, do 2009., kada je postao patrijarhom Moskve i cijele Rusije.
* Osvrt: Zašto je Hilarion smijenjen? Komentatori navode razne razloge. Imati pod ingerencijom svu Rusku Crkvu izvan Rusije, a sada samo Budimpeštansku eparhiju s 4 đakona, 10 crkava i 11 svećenika, znači velik preokret i pad. Hilarion je 12. svibnja imao susret u Nikoziji na Cipru s mjesnim arhiepiskopom Krizostomom, koji je inače u kontaktu s Ukrajinskom Crkvom kojoj je autokefaliju dao carigradski patrijarh Bartolomej početkom 2019. godine. Susretao se s ruskim “starovjercima”. Početkom lipnja razgovarao je s madžarskim kardinalom Peterom Erdeom. Ali svi ti susreti mogu ući u okvir njegove službe vanjskih crkvenih odnosa. Vrativši se u Moskvu, 7. lipnja prije zasjedanja Svetoga Sinoda, Hilarion je bio pozvan i priopćeno mu je da je smijenjen. I nije sudjelovao na sastanku Sinoda. S patrijarhom Kirilom imao je susret i vjerojatno oproštaj 10. lipnja te nakon toga izjavio da nije smijenjen ni zbog jednoga neprimjerena koraka u vršenju svojih crkvenih zadaća, da je njegova smjena “zahtjev društveno-političke situacije” i da je mjera privremena. Budući da nije podržavao “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini, čini se da su državne vlasti tražile njegovu smjenu. Znak je to u kojoj su mjeri crkvene vlasti ovisne o državnima! Da ništa drugo: ne bi ruske vlasti dale putovnicu Hilarionu, a on crkveni “ministar vanjskih poslova”! Ostala mu putovnica i – Madžarska.
Izvor: Crkva na kamenu