Uzor svim našim molitvama jest Gospodnja molitva, tj. Oče naš. U njoj je sadržano sve što svaki čovjek zbilja treba i mora. Pogled moliteljev uperen u Boga koji svime upravlja i ravna. Pri tom molitelj ne gubi iz vida činjenicu da svojom slobodnom voljom može biti Božji suradnik ili onaj koji privremeno svojim djelovanjem smeta u ostvarenju Božjega nauma na Zemlji.
Prečesto nam se događa da su naše molitve samo zamolbe koje upućujemo Bogu jer nam nešto treba, zaboravljajući na ovaj drugi aspekt, tj. zajedništvo s Bogom. Unatoč tome može se i u takvim molitvama, premda možda molitelj nema tu namjeru, iščitati svijest o vlastitoj nemoći i potrebitosti Boga priznajući da ga trebamo. Ipak, u molitvi koja je prošnja i u kojoj se nešto od Boga traži, šta god to bilo, krije se svijest da mi Boga trebamo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu