Znakovi izvanredna stanja pokazali su se posljednjih tjedana na tri načina:
Prvo, Međunarodna konferencija u Moskvi – Svjetsko pravoslavlje: primat i pomirenje u svjetlu pravoslavnoga učenja, 16.-17. rujna.
Drugo, Crkvena sinoda 23.-24. rujna.
I, treće, prigoda za dodjelu odlikovanja voditeljima Odjela za vanjske odnose, 27. rujna. O svakomu ponešto.
Konferencija se održala u Sergejevoj dvorani katedrale Krista Spasitelja u Moskvi. Kanonisti, povjesničari, patrolozi i ekleziolozi raspravljali su o pitanjima kao što su autokefalija, jurisdikcija, pravo žalbe, primat, sabornost, dijaspora, papizam itd. Prigodom održavanja Konferencije bilo je priređeno i predstavljanje djela koje proučava spor dvaju patrijarhata o povijesnoj uniji Kijeva s Moskvom, o ponovnu ujedinjenju Kijevske metropolije s Ruskom pravoslavnom Crkvom, 1676.-1686. Istraživanja i dokumenti. Objavljeno je i komentirano 246 dokumenata, od kojih 200 nije javnosti poznato, što bi, prema auktorima, dokazalo potpunu legitimnost pravne i pastoralne veze između Ukrajine i Rusije. Predstavljena je kao najcjelovitija zbirka o povijesnom događaju do sada.
Uvodeći u Konferenciju, Kiril je osudio pokušaj odvajanja slavenske loze od grčke loze pravoslavlja kako bi se oslabile Crkve i ušutkalo njihovo proročko učiteljstvo. Požalio se da među dokumentima o kojima se raspravljalo na svepravoslavnom Saboru na Kreti (2016.) nije postignut dogovor o autokefaliji, koja se može odobriti samo uza suglasnost 14 povijesnih Crkava. Istaknuo je razilaženje s Carigradom u ekumenskoj raspravi o primatu i primaciji koja datira još od 2008. godine i koja je navedena u dokumentu Moskovske sinode 2013. godine. Primatom se aludira na Papin primat, a primacija bi bila prvenstvo među četiri povijesna istočna patrijarhata (prvi među jednakima).
* Odnosi između Ruske pravoslavne Crkve i Ukrajinske pravoslavne Crkve imaju burnu povijest sve od 988. godine do danas. Kroza sva stoljeća Rusija je nastojala i pod svojim Imenom, i pod svojom Crkvom i pod svojim Carstvom držati Ukrajinu i sve institucije, crkvene i civilne, u njoj kao svoju nekada koloniju ili pokrajinu ili oblast ili ograničenu autonomiju.
Država se Ukrajina 1991. potpuno osamostalila i svjetski je priznata, pa i od Rusije iako joj je Ruska Federacija bez pristanka oduzela (referendumom) poluotok Krim 2014. U Ukrajini je oko 45 milijuna stanovnika. Pravoslavnih po prilici 46%, ateista oko 42% i katolika 6%. Pravoslavci su razdijeljeni u dvije Crkve: jedna priznaje svoju rusku glavu, Kirila, u Moskovskom patrijarhatu, a druga svoju ukrajinsku glavu, mitropolita Epifanija, u Kijevu.
Godine 1589. carigradski patrijarh Jeremija II. (koji je u tri maha bio u patrijaršijskom uredu od 1572. do 1595.), došavši u Moskvu da pokupi birovinu, bio je zamoljen da moskovskoga mitropolita Joba proglasi patrijarhom, što je Jeremija i učinio. Svečani tomos ili diplomu priznanja izdao je 1593. godine. Dakle Carigrad je onaj koji je dao priznanje autokefalnosti, patrijarhat, Rusima.
Kao što je carigradski patrijarh Jeremija 1589. (tomos: 1593.) priznao Rusima autokefaliju, hijerarhijsku neovisnost, uz ostajanje Euharistijskoga zajedništva s Carigradom, tako je njegov nasljednik carigradski patrijarh Bartolomej, do 430 godina, tj. 2019. priznao autokefaliju Crkvi u Ukrajini s obzirom na Moskvu.
Izvor: Crkva na kamenu