Kad pojedinac i zajednica sebe očisti od želje da dominira drugim i drugačijim, kad sebi i drugima prizna svoje porijeklo i korijene, kad drugome bude činio ono što želi da drugi njemu čine, moguće je prijeći Stari most. Dok je Stari most i njegova uža i šira okolina predmet uniformiranosti i svojatanja isključujući nalogodavca gradnje mosta, njegova arhitekta, njegove kamenoklesare i svakoga koji je preko njega prešao a nije “naš”, dok je drugi i drugačiji samo dio narativa a ne stvarnosti, stari most ne će biti Stari most.
Puste ideje i želje, lijepe riječi i geste to samo ostaju i o 20. obljetnici obnove Staroga mosta. Život i suživot je činjenica koja se događa i u gradu Mostaru. Običan čovjek teži za istinom i pravdom. Pročišćenje sjećanja na nedavna stradanja i sve one višestoljetne dominacije različitih okupatora (osmanlijska, austrougarska, jugoslavenska kraljevska i komunistička) iznjedruju želju da se strahote sukoba više ne ponove. Glas razuma upozorava na potrebu drugačijega pristupa u različitostima koje ne bi trebale razdvajati nego poticati k boljem.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu