Na obzorju ozbiljan rascjep u pravoslavlju

Foto: www.blic.rs

Na vidiku se naslućuje, na žalost, bolan raskol u okviru pravoslavnoga svijeta. Drugi Rim/Carigrad, koji se u vlasti na Koncilu 451. u Kalcedonu izjednačio Staromu Rimu (po kan. 28. koji Katolička Crkva ne priznaje), sudara se s Trećim Rimom/Moskvom, naslovom koji se provlači kroz literaturu od 1524. godine.
Moskovski patrijarh Kiril Gundjajev posjetio je carigradskoga patrijarha Bartolomeja Arhondonisa, 31. kolovoza 2018. Tema razgovora: davanje autokefalije Pravoslavnoj Crkvi u Ukrajini, što Carigrad svom dušom hoće, a što Moskva svom snagom ne će. Ukrajina je sve do 1991. bila jedna od Sovjetskih Republika.
Carigradski patrijarh ubrzo je nakon toga susreta, 7. rujna 2018., kako se čita u priopćenju, imenovao dvojicu svojih egzarha u Kijevu u Ukrajini. Oba su rođeni Ukrajinci: arhiepiskop Daniel Zelinsky, naslovnik Pamfilije, episkop Zapadne episkopije sa sjedištem u Chicagu u SAD-u, vladika od 2007., i episkop Hilarion Rudnyk iz Edmontona u Kanadi, vladika od 2005. godine. Obojica dolaze iz eparhija koje su pod carigradskom vlašću. Oni bi trebali naznačiti da se ta dva carigradska egzarha zakonito nalaze u Ukrajini, i da nisu šizmatici.
Ukrajinski “patrijarh”. Istoga nadnevka, 7. rujna, trajno izaslanstvo Carigradskoga patrijarhata pri Ekumenskom vijeću Crkava u Ženevi objavljuje spomenuto imenovanje dvojice egzarha koji će morati pokušati objediniti ukrajinske pravoslavne zajednice, u ovom trenutku razdvojene, u jednu ukrajinsku Crkvu, i pronaći rješenja za probleme vezane uz mučnu nazočnost u Ukrajini Filareta Denisenka, samoproglašena “kijevskoga patrijarha”. Filaretu je danas 89 godina, episkop je 56 godina, od 1962., arhiepiskop od 1966., i bio je vjeran Moskovskom patrijarhatu sve do svibnja 1992. kada se proglasio patrijarhom Ukrajinske pravoslavne Crkve, odvojene od Moskve, a koju danas ne prizna nijedna pravoslavna Crkva. Filareta je Moskovski patrijarhat 1997. ekskomunicirao/izopćio, a u Kijevu postavio mitropolita Vladimira, kojega je 2005. zamijenio današnji mitropolit Onufrije. Filaret nije htio odstupiti i tako je raskol dopro do naših dana.
Moskovski patrijarhat, koji Ukrajinu smatra svojim jurisdikcijskim područjem od 1686., izdaje 10. rujna priopćenje da će obustaviti u liturgijskom diptihu spomen patrijarha Bartolomeja kao i koncelebraciju s episkopima Carigradskoga patrijarhata, ako se ova dvojica egzarha ne povuku. Carigrad se ne povlači jer smatra da on ima od pamtivijeka pravo izdati tomos/svezak ili povelju autokefalije odnosno samostalnosti svakoj Crkvi, pa tako i onoj u Ukrajini, kao što je izdao tomos i Ruskom pravoslavnom patrijarhatu 1593. godine.
“Hereza”. Teolozi bliski Moskvi optužuju Carigradskoga patrijarha zbog “čiste hereze”: “Izrazi po kojima su bez Carigradskog patrijarhata sve druge mjesne Crkve ovce bez pastira, a Carigrad utjelovljuje etos pravoslavlja i ima posebna prava konačne jurisdikcije nad cijelom Crkvom da osigura njezino jedinstvo – odražavaju katoličke stavove o ulozi pape u Crkvi, a to je već čista hereza”, veli ruski teolog Andrey Novikov.
“Korupcija”. A drugi optužuju Carigrad zbog ukrajinske Porošenkove “ultramilijunske” donacije u svoj toj operaciji da se isposluje tomos autokefalije, misli i piše rusko-pravoslavni glasnogovornik u Kijevu Vasily Anisimov.1
Najava prekida zajedništva. Moskva je, 14. rujna, u dugoj izjavi Svetoga sinoda Ruske pravoslavne Crkve, “nakon nezakonita upada Carigradskoga patrijarhata na kanonsko područje Ruske pravoslavne Crkve”, donijela sljedeću odluku:
“U siječnju 2016., na sastanku primasâ pomjesnih Crkava u Chambesyju, patrijarh Bartolomej javno je označio mitropolita Onufrija kao ‘jedinoga kanonskog primasa Pravoslavne Crkve u Ukrajini’. Primas Carigradske Crkve obećao je tada da ni tijekom ni nakon Sabora na Kreti ne će pokušavati ozakoniti ili nametnuti raskol ili jednostrano priznati autokefaliju. Mora se primijetiti s velikom žalošću da je to obećanje sada prekršeno. Jednostrane akcije, protukanonske, Carigradskoga patrijarhata na području Ukrajine, izvedene uz potpuno ignoriranje Pravoslavne Crkve u Ukrajini, izravna je potpora ukrajinskom raskolu. U stadu brojnih milijuna vjernika Pravoslavne Crkve u Ukrajini, činjenica da Carigradski patrijarhat, koji se smatra majkom-crkvom Crkve u Ukrajini, daje svojoj kćeri kamen umjesto kruha i zmiju umjesto ribe (Lk 11,11), izaziva krajnju sablazan. Duboku zabrinutost Ruske pravoslavne Crkve s obzirom na pogrješno i izmijenjeno predstavljanje od Carigradske Crkve onoga što se događa u Ukrajini bio je prenio patrijarh Moskve i cijele Rusije Kiril patrijarhu Bartolomeju, 31. kolovoza 2018. Međutim, kao što su susljedni događaji pokazali, glas se Ruske Crkve nije čuo, a tjedan dana nakon našega susreta, Carigradski je patrijarhat donio protukanonsku odluku o imenovanju svojih ‘egzarha’ u Kijevu. U kritičnom stanju, kada je carigradska strana praktično odustala od rješenja problema dijalogom, Moskovski je patrijarhat prisiljen obustaviti liturgijsko spominjanje carigradskoga patrijarha Bartolomeja u bogoslužju i, s dubokim žaljenjem, obustaviti također koncelebraciju s episkopima Carigradskoga patrijarhata, te sudjelovanje Ruske pravoslavne Crkve na Episkopskim skupštinama, kao i u teološkim dijalozima, u višestranim komisijama i u svim drugim strukturama, pod predsjedanjem ili su-predsjedanjem predstavnika Carigradskoga patrijarhata. U slučaju nastavka protukanonske aktivnosti Carigradskoga patrijarhata na području Ukrajinske pravoslavne Crkve, bit ćemo primorani u potpunosti prekinuti euharistijsko zajedništvo s Carigradskim patrijarhatom. Sva punina odgovornosti za tragične posljedice ove podjele počiva osobno na carigradskom patrijarhu Bartolomeju i hijerarsima koji ga podupiru. Znajući da je ono što se događa pogibeljno za cio pravoslavni svijet, mi se obraćamo, u ovom teškom trenutku, na autokefalne pravoslavne Crkve tražeći njihovu potporu, a pozivamo primase Crkava da se užive u razumijevanje naše zajedničke odgovornosti za sudbinu svjetskoga pravoslavlja i za pokretanje svepravoslavne bratske rasprave o crkvenoj situaciji u Ukrajini. Obraćamo se na svu Pleromu – Puninu Ruske pravoslavne Crkve s pozivom na žarku molitvu za očuvanje jedinstva svetoga pravoslavlja.”
Volokolamski mitropolit Hilarion 16. rujna iznosi neka tumačenja na ruskoj televiziji – Crkve imaju pravo na autokefaliju ali pod određenim uvjetima: autokefalija se daje ujedinjenoj a ne razjedinjenoj Crkvi; Pravoslavna Crkva u Ukrajini, koja priznaje Moskovski patrijarhat, sretna je i zadovoljna s njim, i ne traži autokefalije; ovdje se umiješala politička vlast predsjednika Porošenka koji je u travnju ove godine tražio autokefaliju od Carigrada; sada nema Poglavara kojemu bi se uručio tomos za autokefaliju; patrijarh se Bartolomej ponaša tako kao da je “Papa Pravoslavlja”!
– Međutim, svi bi ovi “razlozi” u hipu otpali kada bi tomos autokefalije udijelio moskovski Kiril, a ne carigradski Bartolomej!
Srpski patrijarh. Malo je reakcija iz pravoslavnih Crkava, osim što neki pišu, kao grčka Romfea od 31. kolovoza 2018., da se jasno očitovao srpski patrijarh Irinej Gavrilović, koji je poslao pismo patrijarhu Bartolomeju pozivajući ga da ne popušta pred političkim pritiscima koji potiču na umnažanje autokefalija, što bi moglo ugroziti Pravoslavlje. Patrijarh Irinej ima razloga za zabrinutost, a to je “Makedonska pravoslavna Crkva”, koja je proglasila svoju autokefaliju još 1967. i izvukla se ispod srpske jurisdikcije. Ekumenski patrijarh na poziv “Makedonske Crkve” odlučio je ozdraviti ovaj raskol. Usko poistovjećenje hijerarhije male države bivše Jugoslavije s mjesnom vlašću mogla bi možda protumačiti Irinejev strah, tako da bi potvrda ove samobitnosti mogla potaknuti slične aspiracije o nezavisnosti u Crnoj Gori, koja je pod jurisdikcijom Beograda.2
Povijest nas podsjeća da je Sava Nemanjić 1219. godine zatražio i zadobio samostalnost od carigradskoga patrijarha koji je u to vrijeme bio u Niceji (zbog Latinskoga carstva u Carigradu). U novije doba SPC ima autokefalnost od 1879. A isto tako 1920. Vlada u Beogradu i SPC tražile su objedinjenje svih pravoslavnih Crkava na području kraljevine SHS, što nije bio samo religiozan čin, a pogotovo što je za taj tomos Carigradu, koji se odrekao jurisdikcije u Makedoniji, Bosni i Hercegovini donirano milijun i pet stotina tisuća franaka.3
Na ustoličenju novoga episkopa Frankfurtske eparhije i cijele Njemačke Grigorija Durića, zamoljen je predstavnik Carigradskoga patrijarhata u Njemačkoj episkop Bartolomej da ne koncelebrira u liturgiji zbog nazočnosti dvojice ruskih episkopa.4 A u Trebinju u liturgiji hirotonije novoga episkopa Dimitrija Rađenovića, kako se čuje, patrijarh Irinej na prvom mjestu spominje Bartolomeja, patrijarha konstantinopoljskoga! Tko se može snaći?!
Posljednje vijesti, od 23. rujna, kazuju da je patrijarh Bartolomej odvažan i da se ne boji prijetnji koje mu dolaze iz Moskve zbog toga što je najavio proglašenje ukrajinske autokefalnosti.5
– U ovim uzburkanim vremenima dolazi do takvih promjena kao da bolje stoji Carigrad s rimskim Vatikanom i Moskva s katoličkim Rimom nego pravoslavna Moskva s pravoslavnim Carigradom. Ranjena se ekumena iscjeljuje samo Božjom terapijom.

 

1 http://www.lastampa.it/­2018­/ 09/09/vaticaninsider/ucraina-avvisaglie-di-guerra-ortodossa-OO7xB7KRnhtsyI6CgBfODK/pagina.html
2 https://docs.google.com/docu­me­nt­/d/­1p80AzGGeorZ6wxuX-BDMHpba3nP2mOoubKKm-PQNxEQ/edit?copiedFromTrash Također: http://www.settimananews.it/ecumenismo-dialogo/nodo-ucraino-futuro-dellortodossia/
3 J. Kolarić, Pravoslavni, Zagreb, 1985., str. 135.
4 https://mail.google.com/mail/u/0/?tab=wm#inbox/1660dabe9a16d306
5 http://borbazaveru.info/content/view/11015/1/

Izvor: Crkva na kamenu