Završne riječi evanđeoske prispodobe Dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu (Mt 21,33-43) u povijesno-teološkoj zamjeni staroga s novim narodom Božjim donose zato alegorijsku poruku koju valja razumjeti kao opomenu bezakonju i blagoslov ispravnu postupanju s povjerenim blagom.
Nerazumijevanje između Boga i ljudi doista služi da se ljubav Božja sve snažnije izrazi. I sutrašnji urod zasjeni jučerašnja odbacivanja, jer Bog povijest ne troši u osvete. Njegovo je kraljevstvo nova kuća kojoj je Krist zaglavni kamen i novi vinograd gdje je Krist pravi trs. Plod kojim rađa nije njegova korist, nego sreća lica njegove djece na kojima ne će biti suza.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu