“Ne budite kao licemjeri” (Mt 6,5)

Stoga bi i naša pouka i preporuka, jednako “pravovjernima” i “licemjernima” bila identična. Čuvajmo se licemjerstva. “Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom” (Izr 6,16-19). Božja misao nije naša misao. On čovjeka zbog onoga što u njemu mrzi, ne odbacuje, nego ga poziva na kajanje i pokoru da ga milosno spasi. On čovjeka u njegovoj slabosti razumije i opominje. Stoga bi svaki vjernik umjesto osude bilo koga, jer je i sam zaogrnut slabošću, morao “primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi” te danomice, i za sebe i za njih, prinositi okajnice i upućivati Bogu molitve (usp. Heb 5,1-3) te u trajnoj zahvalnosti Bogu za milost oproštenja i ozdravljenja uvijek imati na umu riječi koje je Isus rekao uzetomu ozdravljeniku: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!” (Iv 5,14). Svima nam Apostol reče: “Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati!” (Gal 6,7).

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu