Pravedan je čovjek onaj koji je u sebi utjelovio, ne samo teologalne vrline (vjeru, nadu i ljubav), nego i one kardinalne – umjerenost u tijelu, hrabrost u osjećajima, te mudrost u umu, a nepravedan onaj čije je samoljublje zasjenilo sebeljublje, a samodopadnost i samodostatnost postali kronična bolest koja poput duhovne gube tjera bližnje što dalje od zaraženoga.
Nepravda se najlakše očituje u podnošenju svakodnevnih križeva koji nas opterećuju i umaraju. Također, takve nam nepravde (laži, klevete, ogovaranja, podbadanja, materijalna zakidanja) dolaze od dvije vrste ljudi, onih koji su svjesni što čine i onih koji to nisu.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu