Njemački sinodni put ili stranputica?

Pod pritiskom medija i Centralnoga komiteta (odbora) njemačkih katolika (ZdK), (ne)formalnog centra moći Crkve u Njemačkoj, čini se kako sinodni put ima pomno isplanirane zaključke koji se trebaju samo usvojiti i provesti. Dakle i prije početka Sinode naziru se zaključci i odluke koje se trebaju usvojiti. Postavlja se pitanje ima li onda sinodni put smisla? Oni koji nisu u suglasju u kojem smjeru Sinoda ide, marginalizirani su. Čudi drskost velikoga broja biskupa, svećenika i osobito laika spram Svete Stolice i očinskoga pisma pape Franje koje je uputio Crkvi u Njemačkoj. Jedna je činjenica očita, kakvi god zaključci usvojeni, njemački sinodni put prouzročit će velike podjele u katoličkoj Crkvi u Njemačkoj, a time i u sveopćoj Crkvi. Stoga je opravdan strah kardinala Rainera Maria Woelkia, od najgorega mogućeg ishoda, a to je: “da sinodni put vodi u šizmu s univerzalnom Crkvom i stvaranja njemačke nacionalne Crkve”. Pomnijim praćenjem uočava se činjenica kako se sinodni put isključivo bazira na horizontalnoj, tj. ljudsko-institucionalnoj dimenziji Crkve zanemarujući njezinu vertikalnu, odnosno božansku dimenziju. S pravom, upozorava kardinal Woelki da se “rasprava vodi izvan okvira Učiteljstva i naravi Crkve”, te da je “Crkva djelo Božje i da se obnova Crkve mora usmjeriti prema Kristu i njegovoj poruci”.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.