Nova se aristokracija potpuno odvojila od obična čovjeka. Ta novostvorena društvena kasta nameće neke nove vrijednosti, kreira društvenu zbilju, propisuje norme i pravila ponašanja, izmišlja nove trendove, kojima vrlo brzo podliježe i običan čovjek, i to unatoč činjenici što ekonomski nije u stanju pratiti te snobovske standarde. U tome svijetu sloboda se shvaća kao mogućnost potpuna udovoljavanja vlastitim požudama. Oholost, pohlepa i žudnja za slavom nekima su, čini se, “vrijednosti” kojima “čuvaju ugled svoje struke”. To se ponašanje nove aristokracije prenosi i na (njihovu) djecu. “U školama se norme kao što su skromnost, dolično vladanje i akademska čestitost zamjenjuju raširenim bezakonjem i varanjem (zajedno sa sve većim nadzorom nad mladeži) dok se u teškom dobu sazrijevanja norme udvaranja zamjenjuju usputnim seksualnim avanturama te utilitarnim spolnim vezama. Stabilan doživotni brak, do jučer norma, zamjenjuje se raznovrsnim aranžmanima koji osiguravaju autonomiju pojedinca, neovisno o tome je li u braku ili ne. Djeca se sve više doživljavaju kao ograničenje slobode pojedinca, što doprinosi zauzimanju liberalizma za abortus na zahtjev, a stope rađanja padaju u cijelomu razvijenom svijetu” (Patrick J. Deneen, Zašto liberalizam nije uspio, Split, 2022., str. 51). Jasno, ovdje su tradicijske i religijske vrijednosti ne samo nepoželjne, nego su i golema smetnja za “ostvarenje potpune slobode”. To što pojedini moderni aristokrati odlaze i na religijske skupove ipak ne govori dovoljno o njihovu karakteru, jer nerijetko i takva okupljanja koriste za svoju osobnu promidžbu, pogotovo ako se još i politikom bave jer će im vjernički puk trebati kada dođu izbori.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu