Obećavate li poštovanje i poslušnost?

Foto: Cnak

POLOG – U prepunoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Pologu, u subotu 27. listopada 2018. u 11 sati, predvodeći svečano euharistijsko slavlje, mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić zaredio je za đakone dvojicu bogoslova Domagoja Markića iz župe Polog i Petra Filipovića iz katedralne župe u Mostaru.
Prije 44 godine i 4 mjeseca više bilo je do sada prvo i posljednje ređenje u istoj pološkoj crkvi kada je zaređeno sedam đakona za svećenike, 29. lipnja 1974., a redio ih je biskup Petar Čule (1898.-1985.). Trojica su već pokojna: don Stanko Puljić (1949.-1984.), don Ljubo Majić (1948.-2001.) i don Boško Obradović (1949.-2006.). Četvorica su među živima: don Đuro Bender, don Ivica Komadina, don Mato Puljić i don Ivan Zovko.
Na početku svete Mise župnik don Pero Marić pozdravio je sve nazočne: biskupa Ratka, svećenike kojih je u koncelebraciji bilo 34, đakona iz Zagreba, časne sestre, vjernike, rodbinu ređenikâ i same ređenike. Nakon župnikova pozdrava biskup Ratko uputio je pozdrav župniku i dvojici kandidata koji imaju toliko toga zajedničkoga: obojica su rođena u Mostaru 1994. godine i uzrasla više od 190 cm, obojica su pohađala Srednju Elektrotehničku školu u Mostaru: 2009.-2013., obojica su se javila istoga ljeta u bogosloviju, 2013., obojica su završila dvogodišnji filozofski tečaj u Sarajevu: 2013.-2015., obojica su diplomirala iz teologije: Petar u Zagrebu, Domagoj u Rimu, 2018., obojica su obavila petodnevne duhovne vježbe u rujnu 2018. u vidu đakonata, obojica su pohađala đakonska predavanja u Zagrebu, a pastoralnu godinu u Mostaru, jedan kod Sv. Marka i Sv. Luke, evanđelistâ, a drugi kod Sv. Tome apostola i evo obojica su zaređena za đakone istoga dana u Pologu.
“A vi ćete, poštovani ređenici Domagoje i Petre, u obredu đakonskoga ređenja na jedan od upita: Obećavate li meni i mojim nasljednicima poštovanje i poslušnost – reverentiam et oboedientiam – odgovoriti: Obećavam. Je li tako? Obećanje je to neopozivo. Zahvaljujemo Bogu na tom daru i pozdravljamo vašu odluku da pristupite đakonskomu ređenju.”
Don Ivan Štironja, povjerenik za zvanja, prozvao je kandidate i pročitao njihove kratke životopise. Litanije je pjevao don Ivan Marčić iz župe sv. Mateja u Mostaru, Evanđelje je pročitao đakon Marko Čolić, Domagojev kolega.
U prigodnoj propovijedi biskup je novoređenicima i svom vjernom puku naglasio važnost i težinu ovoga poziva. “Novoređenici, do sada su svi drugi pomagali vama nositi križ. Hoćete li vi od sada, kao Kristovi sljedbenici, htjeti pomoći nositi križ, ne prinudno nego svojevoljno, svojoj Crkvi? Božjim darom i svojim radom?! I s križem i na križu! To se od vas očekuje! Takvi nam trebate!
I vi, stariji i iskusniji svećenici, prihvatite ove nadobudne, koji nadu bude. Imaju oni svojih pogrješaka i nestašluka. Imali smo ih i mi kada smo bili njihovih godina. Ali imaju nešto silno od čega nema ništa silnije: imaju ljubavi prema ovoj Crkvi. Pokazivali su to u opredjeljenju za svećeništvo, kroz bogosloviju, kroza školu, u prisegama svojim, i prekjučer na Ordinarijatu, u slobodnu opredjeljenju da služe ovoj Crkvi, trajno i vjerno, u poštovanju i posluhu. Oni ljube ovu zajednicu, vole svoju braću, i mlade i stare, bolesne i zdrave. Oni žele preporađati ovaj svijet. Nemojmo, čupajući kukolj, počupati i pšenicu. Nemojmo, prolijevajući vodu, izbaciti iz škipa i maloga Ivana. Imajmo prema njima dužna povjerenja.
A vi, mladi, nemojte ići za razornom revolucijom svoje bogoslovije i biskupije, svoje Crkve i njezinih zdravih običaja i zakona. Imajte razumijevanja prema starima, umirovljenima, prema poglavarima, odgovornima.
Nemojte se hvaliti koliko ste mladi, nego koliko ste zreli, mudri, razboriti, pravedni, suzdržljivi i strpljivi. Ne uzdajte se u prirodnu kosu i kožu, nego se brinite za dušu svoju i svojih vjernika.
Ono duhovno razvijajte, a ono tjelesno suzbijajte. Podvrgnite tijelo duhu, a ne obratno. U vašem je razumu plan, u vašem je srcu plam. Ugradite i planove i plamenove u zgradu Crkve Božje. Pokažite poštovanje i poslušnost! Jer samo nam takvi trebate!”
Nakon homilije biskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda đakoni su primili evanđelistar iz biskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenju kod oltara.
Na samom kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio i don Željko Majić, generalni vikar koji je izrazio zahvalnost Bogu na njegovu daru kao i svim sudionicima slavlja.
Misno slavlje završilo je biskupovim blagoslovom a svojim lijepim pjevanjem uzveličao ga je župni zbor pod vodstvom prof. Lucije Zovko.

Izvor: Crkva na kamenu