U liturgiji postoje dva osnovna oblika molitve. Prvi oblik je sakramentalna molitva koju svećenik iznosi u ime cijele zajednice te koju zajednica na kraju potvrđuje s “Amen” (npr. euharistijska molitva u Misi ili molitva kojom se blagoslivlja voda u obredu krštenja). Drugi oblik, koji nas ovdje zanima, jest oracija.
Pozivom “Pomolimo se” svećenik ne poziva vjernike da slušaju njegovu molitvu, nego da sami mole, da “svi zajedno mole neko vrijeme u šutnji”. Ova šutnja između poziva i svećenikove molitve nije namijenjena tome da svećenik može otvoriti knjigu i pronaći pravo mjesto gdje mora čitati, niti je namijenjena da eventualno ministrant donese knjigu, nego je to trenutak zajedničke molitve.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu