Udovice kojima su muževi ostavili znatan posjed mogle su biti socijalno i religijski samostalne, kao što je npr. bila Judita. U izraelskom društvu te dobrim dijelom i kod patrijarhalnih pogana, udovice, siročad, došljaci i siromasi bili su žrtve moćnih ili objekt skrbi proroka i samoga Boga. Bog od imućnih i odraslih traži da ne cvile udovice i siročad.
U likovima svoje parabole Isus najprije podsjeća na tipične asocijacije s pravnom nezaštićenošću udovica, koja je izrazita u zakonodavnim tekstovima i proročkoj građi Izraela. Tako pokazuje prividno bezizlaznu situaciju s kojom se mogla poistovjetiti većina njegovih slušateljica i slušatelja, jer su sebe ubrajali među siromahe koji su imali malu šansu na sudu postići pravo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu