Parabola o povjerenom novcu (talenti) (Prvi dio)

Foto: freebibleimages.org

Kovani novac u ono vrijeme pravljen je od bakra, srebra ili zlata. Iako su Herodovi sinovi kao tetrarsi na sjeveru i istoku Palestine a rimski upravitelji u Judeji mogli izdavati vlastiti kovani novac, glavna novčana jedinica bio je rimski zlatnik (aureus) koji je bio i mjera za težinu – neki 36 a neki 26 kg. Takvih 240 zlatnika vrijedilo je jedan talent. Manja jedinica za svagdanju uporabu bio je rimski denar.

Palestina je bila zemlja iz koje se u vrijeme ratnih pohoda strane vojske moralo seliti, i ljudi su zakopavali obiteljsko blago negdje u zemlju s nadom da će ga naći kada se vrate. U takvim okolnostima nastao je pravni propis, kada netko tuđi novac ili obiteljsku vrijednost zamota u krpu i izgubi, dužan je nadoknaditi, a kada zakopa u zemlju i blago nestane, nije dužan nadoknađivati.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu