Početkom svibnja 2022. srpski patrijarh Porfirije u Carigradu je s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem. Nije priopćeno o čemu se točno razgovaralo, a naknadno se doznalo da je riječ bila o Pravoslavnoj crkvi u Makedoniji, o njezinoj samostalnosti i o sređivanju upravnih poslova.
Godine 2022., 9. svibnja patrijarh Bartolomej objavljuje odluku da prima u puno zajedništvo Crkvu u Makedoniji pod upravom arhiepiskopa Stefana iz Skoplja, prepušta uređenje upravnih stvari uzajamnu dogovoru između Srpske i Makedonske pravoslavne Crkve, pa i pitanje eparhija izvan Makedonije, a Crkva se u Makedoniji treba zvati “Ohridska arhiepiskopija”, na zadovoljstvo Grčke pravoslavne Crkve. Očekivalo se da će nakon toga Ekumenski patrijarh izdati tomos autokefalnosti toj Ohridskoj Crkvi, kako je on nazvao.
Dana 16. svibnja patrijarh Porfirije, ne spominjući uopće Ekumenskoga carigradskog patrijarha, omogućuje Crkvi u Makedoniji najširu autonomiju, uz uvjet priznanja srpskoga patrijarha.
U Beogradu 19. svibnja zajednička liturgija srpskoga patrijarha Porfirija i makedonskoga arhiepiskopa Stefana. U govoru nema spomena carigradskoga patrijarha, a nema ni poznatih pravoslavnih grljenja i ljubljenja. Patrijarh Porfirije radostan i u riječima i u gestama, a arhiepiskop Stefan vrlo ozbiljan i više začuđen nego radostan.
Nije prošao ni tjedan dana, 24. svibnja patrijarh Porfirije u koncelebraciji s arhiepiskopom Stefanom u Skoplju najavljuje, a sutradan, 25. svibnja, sa Svetim Arhijerejskim saborom, dakle svim episkopima SPC-a, izjavljuje da priznaje autokefalnost “Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije”, ali još ne izdaje tomosa ili diplome priznanja. Sve teče munjevitom brzinom. Nema nikakva udjela državnih vlasti, što je donekle neobično.
Deseti dan nakon te najave, 5. lipnja, u Beogradu u hramu sv. Mihaela Arhangela, za vrijeme sv. liturgije patrijarh Porfirije arhiepiskopu Stefanu uručuje “tomos” autokefalnosti “Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije”, a ni ovaj put ne vidi se da se njih dvojica Prvaka grle i u lice ljube, kako je to tradicionalan običaj, pogotovo u takvim svečanim i povijesnim prilikama. Grčka pravoslavna Crkva 8. lipnja izražava svoje negodovanje i zbog naziva i zbog “tomosa” autokefalnosti, koji pripada carigradskom patrijarhu da ga on jedini dijeli pojedinim Crkvama.
Slijedeći carigradsku praksu i ekleziologiju makedonski arhiepiskop Stefan rekao je da očekuje tomos autokefalnosti od Ekumenskoga patrijarha. I to je primio u vrijeme zajedničke liturgije s patrijarhom u Carigradu, 11. lipnja, dan uoči svetkovine Silaska Duha Svetoga. Tu se vidi i poljubac mira kao znak kanonskoga i liturgijskoga zajedništva. Tu su državne i crkvene delegacije s arhiepiskopom Stefanom.
* Osvrt. Teško se snaći u svoj ovoj utrci i jagmi – Talijani kažu “balletto” – i koje kriterije primijeniti tko izdaje “tomos autokefalnosti”. Srpski patrijarh Porfirije, koji predstavlja Srpsku pravoslavnu Crkvu, zna da je ta Crkva 1922., prije stotinu godina, uz nemalu kraljevsku svotu švicarskih franaka, primila tomos ili diplomu iz Carigrada da bi mogla okupiti pod jednu kapu sve pravoslavne Crkve na području tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Time se Carigradski patrijarhat nije odrekao ni svoga naziva “Majke Crkve”, ni svoje vlasti izdavanja tomosa autokefalnosti pojedinim Crkvama. Tadašnje Crkve iz Makedonije, Crne Gore, Dalmacije ušle su u zajedništvo kao autonomne Crkve, dakle ne kao kćeri nego kao sestre pravoslavne Crkve u Srbiji. Gledano povijesno, Ohridska arhiepiskopija, kojoj je Carigrad 1019. dao autonomiju, starija je 200 godina od Srpske pravoslavne Crkve koju je 1219. uspostavio sv. Sava Nemanjić sa sjedištem u Žiči kod Kraljeva. A vidimo da se danas, sve više pod utjecajem Moskovskoga patrijarhata, teži za tim da se Carigrad razvlasti svoje povijesne i ekleziološke uloge izdavanja tomosa eklezijalnosti i da pojedine “majke” Crkve to samovoljno čine. Do sada se znalo reći kako su Makedonci u jadnu položaju: Ime im je ugroženo s grčke strane, Jezik im je nesiguran s bugarske strane, teritorij im je ugrožen s albanske, a Crkva sa srpske. Eto sada imaju i svoje Ime, malo omeđeno, i svoj Jezik, i svoj Teritorij, i svoju Crkvu! Pogotovo što su sada posve osigurani s dva tomosa autokefalnosti iz dva grada: iz Beograda i iz Carigrada!
Izvor: Crkva na kamenu