Molitvom posvećenja samoga sebe za one koje mu Otac daje Krist postaje istodobno i svećenik i oltar i žrtva. Ta posveta bitno uključuje poslanje koje se prenosi na one koji će njegovim putem krenuti. Onaj koji za svoju posvetu ne moli i koji svojoj svetosti ne teži, nesumnjivo je na taj put zalutao.
Pitanje odnosa prema svijetu jedno je od temeljnih pitanja kršćanskoga identiteta. Stalno smo u dvojbi usklađivanja života između pripadnosti Kristu, Crkvi u koju smo ucijepljeni kao u njegovo Mistično Tijelo te, nasuprot tomu, pripadnosti konkretnome društvu, narodu, kulturi i vrijednostima koje su im vlastite.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu