Povijesni revizionizam

Ovdje se osvrćemo na položaj Katoličke Crkve u Hercegovini nakon Drugoga svjetskog rata. Dio te stvarnosti dočarat će nam napisi iz lista Sloboda koji je izlazio u Mostaru. Ta je tiskovina iz beogradske Borbe preuzela tekst u kojemu uz ostalo možemo čitati: “Katolički samostani u Bosni i Hercegovini, na prvi pogled tihi i povučeni, postali su dolaskom ustaških bandi centrale ustaške propagande i špijunaže, konačišta, utvrde i arsenali ustaških stožernika, tabornika, dužnosnika i talijansko-njemačkih fašističkih trupa. Ali odnarodjeni soj bosansko-hercegovačkih fratara, odgojen od poznatog frankovačkog srboždera nadbiskupa Štadlera i današnjeg Hitlerovskog nadbiskupa u Sarajevu dr. Ivana Šarića, u duhu slijepe mržnje prema Srbima i nacionalne netrpeljivosti, nije se zaustavio na tome da pruži samo moralnu i političku podršku fašištičkim (sic!) krvnicima, nego se odmah svrstao u prve redove ustaških koljača” (“Ustaški zlikovci u fratarskim mantijama”, u: Sloboda, Mostar, 10. 2. 1945., str. 3). Ovo jasno svjedoči kako je od samog početka totalitarna partizanska vlast spremala potpuni zator Crkve i vjere. Već na prvi pogled zvuči nevjerojatno da su nadbiskupi i svećenici stali “u prve redove ustaških koljača”, a pogotovo kada se prouče povijesni dokumenti, vidi se da ovakvi bezumni napisi nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Međutim, autorima ovakvih tekstova, kojima je istina bila zadnja rupa na svirali, važno je bilo omraziti i difamirati Katoličku Crkvu i njezine službenike.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.