Pravda i uskrsnuće

Ponekada čujemo kako je jedina pravda to što svi moramo umrijeti. Iz ovoga zaključujemo da pravde na ovomu svijetu nema. Papa Benedikt XVI. kaže: “Kada uskrsnuća ne bi bilo, to bi značilo da je ljubav zaludna, ništavna, prazno i uzaludno obećanje. To bi značilo da nema suda i da nema pravde” [Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), Božji sjaj u našem vremenu, KS, Zagreb, 2007., str. 75]. Svakodnevno vidimo kakva je pravda i kakva je pravednost na ovomu svijetu. Ako ni zbog čega drugoga, uskrsnuće je potrebno zbog ovosvjetske oskudnosti istine i pravde. Ali sretne vječnosti nema bez odgovorne sadašnjosti. Zato je potrebno svakodnevno se uključivati u spašavanje ovoga svijeta. Sada ćemo se možda opet zapitati tko je pozvan spašavati svijet? Svaki je čovjek kao Božje stvorenje dužan raditi oko približavanja ovoga svijeta Bogu. Ali je kršćanin na poseban način pozvan biti u službi spašavanja i preobražavanja čovjeka i svijeta. Kako se to postiže? Otkupljeni čovjek jest biće koje ljubi. Prema tomu, mržnja, nepodnošljivost, prijezir drugoga, ljubomora, zavist, pohlepa, taština, čežnja za ovozemaljskom slavom i ostala slična zastranjenja zapravo su nijekanje uskrsnuća, odnosno otkupljenja. Ljubav je jača i od smrti. Krista je ljubav prema čovjeku odvela na križ, ali ljubav nikada ne završava na križu, nikada ne umire. To je bit uskrsnuća. Biti Kristov učenik i apostol Radosne vijesti jest početak uskrsnuća.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu