Kada je prodoran zvuk himne s izlizane glazbene matrice proparao noć, a svi stali u stavu mirno, i najnemaštovitiji se vjerojatno nisu mogli otrgnuti napasti od pomisli: sve je isto samo “njega” nema! Možda je pretjerano tvrditi da je u pokojem oku od ganuća zablistala suza u obliku zvijezde petokrake, dok su se grudi nadimale i tjerale zakočeno grlo da napokon oslobodi glasnice i pusti onu nekada tako pjevnu: “Od Vardara pa do Triglava…”
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu