Iznad Kleka kod Neuma u utvrdi-gradu koji se zove Smrdan-grad ili Smrden-grad (ranije Kulina) postoji crkva sagrađena početkom 18. st. koja je najprije nosila naslov sv. Roka, a poslije Velike Gospe. U ovoj crkvi nalazi se slika Majke Božje. Slika je naslikana u istočnjačkom, odnosno bizantskom stilu. Prema tradiciji koju je zabilježio don Radovan Jerković rođeni Neretljanin, veliki ljubitelj i poznavatelj povijesti neretvanskoga kraja, koji je umro nakon komunističke torture 1950., ova Gospina slika, prije nego što se našla u crkvici na Smrdan-gradu, bila je u gradačkoj crkvi.
Don Radovan bilježi: “U crkvi se osobitim načinom časti bizantinska čudotvorna slika Majke Božje. O ovoj sv. Slici, kao i o postanku njenog svetišta narod pripovijeda slijedeće:
Slika je tri puta čudom došla iz Graca, te svaki put stala na jedan veliki kamen. Dva puta je dolazio narod iz Graca u svečanoj procesiji pod barijacima uz pucanje pušaka da sliku opet povrate u svoju župsku crkvu. No svaki put se je slika povratila na isti kamen u ‘Gradu’. Htjela, vele, Majka Božja, da očuva svoju sliku od Turaka koji su tada u Hercegovini razarali crkve i obeščašćivali svete slike. Uvidjevši dakle želju same Majke Božje, ostaviše Gračani sliku Slivnjacima, a ovi na tom mjestu sagradiše kapelicu, koju kasnije povećaše. Narod u velike časti ovu sv. Sliku, koja mu se često pokazala čudotvornom” (M. Vidović, Don Radovan Jerković, život i djelo, Metković, 2000., str. 452-453). Slična predaja zapamćena je i u Gracu, samo u Gracu ne govore o Gospinoj slici nego o Gospinu kipu (Župa Gradac, Gradac, 2009., str. 740). Tradicija je slična onoj ramsko-sinjskoj. Slika Gospe Sinjske nekada se nalazila u Rami. Kada su se narod i fratri selili u sinjsku krajinu 1687. u vrijeme Morejskoga rata (1684.-1699.), sa sobom su ponijeli i Gospinu sliku.
Što kažu povijesne činjenice, odnosno što kažu povijesne zabilješke? Dostupni i pregledani dokumenti iz toga vremena ništa ne govore o Gospinoj slici u Gracu. To ne znači da ona nije postojala. Uobičajeno je, otkad su se počele graditi crkve još u prvim kršćanskim vremenima, da crkva posjeduje sliku ili mozaik svoga naslovnika. Vjerojatno je prilikom posvete crkve u Gracu, koju je posvetio trebinjsko-mrkanski biskup Krizostom Antić (biskup: 1615.-1647.) 1620., nabavljena Gospina slika i postavljena na oltar. Nije u to vrijeme bio neki veliki problem nabaviti sliku u Dubrovniku ili negdje u južnoj Italiji u kojoj je u to vrijeme prevladavao bizantski stil u umjetnosti i donijeti je u Gradac. Međutim, kako je ona dospjela u Slivno, odnosno na Smrdan-grad? To je moralo biti u vrijeme Morejskoga rata (1684.-1699.) kojeg su na našim prostorima vodile Mletačka Republika i Osmansko Carstvo. U vrijeme ovoga rata 1687. dio stanovništva Graca na čelu sa serdarom Nikolom Nonkovićem, njegovim sinovima i župnikom don Petrom Dragobratovićem preselio se na mletačke posjede u dolini Neretve, odnosno u okolicu Opuzena. Godinu dana poslije 1688. Mlečani su osvojili poluotok Slivno i utvrdu Kulinu povjerili serdaru Nonkoviću koji je iz nje branio mletačke posjede i vršio upade na turski teritorij. Ime Smrdan-grad dobila je, kako tradicija prenosi, jer su Nonković i njegovi momci jednom prilikom pobili mnoštvo Turaka koji su utvrdu opsjedali čija su tijela tu ostala ležati i počela smrdjeti. Moguće je da je prilikom spomenutoga preseljenja ponijeta i Gospina slika koju su Gračani vjerojatno štovali jer je don Petar, koji je bio jedan od predvodnika preseljenja, morao znati da će se Turci osvetiti i nad crkvom što su i učinili. Trebinjsko-mrkanski biskup Antonio Righi 1703. (biskup: 1703.-1722.) nakon završetka rata piše da su sve crkve u njegovoj biskupiji oskudno opremljene jer su više puta u ratu opljačkane. Kad je Gradac 1694. došao pod mletačku vlast, stanovništvo koje se bilo preselilo moglo se vratiti svojim kućama. Moguće je da je tada slika vraćena, premda o tome nemamo nikakva svjedočanstva. Međutim, nakon Karlovačkoga mira 1699. kojim je završio mletačko-turski rat, Gradac je ponovno postao dio Osmanskoga Carstva tako da su se oni koji su priznavali Mlečane morali iseliti. Iselio se i tadašnji gradački župnik koji je također i ovom prilikom mogao ponijeti Gospinu sliku ako je bila vraćena u Gradac. Novi mletačko-turski rat poznat pod imenom Drugi morejski ili Mali morejski rat ponovno je donio nevolje i iseljavanje stanovništva iz Graca. Tadašnji gradački župnik don Andrija Šumanović preselio se 1715. s 40-ak gradačkih obitelji tako da je i ovoga puta, ako se još uvijek nalazila u Gracu, slika mogla biti ponesena. Gradac je i u ovom ratu dobro stradao. Biskup Righi piše 1719. da su sve kuće u Gracu bile spaljene.
mk