Vrhunac se slobode dostiže u blagim zakonskim restrikcijama i dopuštenosti činjenja svega onoga što pojedinac ili skupina poželi činiti. Sve je dopušteno činiti ili ne činiti uz krilaticu “nitko mi ne može reći što ću činiti ili što ne ću činiti”. Na taj način sloboda se pretvara u samovolju pojedinca ili grupe. Takvo razumijevanje i shvaćanje slobode vodi neizbježno u nasilje i anarhiju slobode jačega nad slobodom slabijega. Dolazi se do paradoksa da sloboda postaje nasilna i vodi u ropstvo. Čovjek sebe i svoje prohtjeve postavlja kao izvor, mjerilo i normu slobode. Želi se postići apsolutna sloboda bez objektivna naravnog zakona i ljestvice vrjednota. Sloboda postaje apsolutna nad-vrijednost, ona više ne teži vrijednostima nego ih stvara u skladu s vlastitim nahođenjem pojedinca ili određene društvene zajednice.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu