Priopćenje Svetoga Sinoda Ekumenskoga Patrijarhata o crkvenom pitanju u Ukrajini
Dokument Njegove Svetosti Ekumenskoga patrijarha
CARIGRAD – Pod predsjedanjem Njegove Svetosti Ekumenskoga patrijarha Bartolomeja Sveti je Sinod sazvan na redovito zasjedanje, održano od 9. do 11. listopada 2018., kako bi se ispitale i raspravile točke dnevnoga reda.
Sveti je Sinod nadugo raspravljao, posebno o crkvenom pitanju Ukrajine, u nazočnosti arhiepiskopa Daniela pamfilijskoga i episkopa edmontonskoga Hilariona, Patrijarhovih egzarha u Ukrajini, a potom je nakon opsežnih rasprava odlučio:
1) Obnoviti odluku već poduzetu da Ekumenski patrijarhat pristupi dodjeli autokefalnosti Crkvi u Ukrajini.
2) Ponovo uspostaviti, u ovom trenutku stauropegski manastir Ekumenskoga patrijarha u Kijevu [manastir izravno ovisan o Carigradskom patrijarhatu], jedan od mnogih stauropegskih manastira koji su oduvijek postojali u Ukrajini.
3) Prizive Filareta Denisenka, Makarija Maletiča i njihovih sljedbenika, koji su se našli u raskolu iz ne-dogmatskih razloga, prihvatiti i ispitati u skladu s kanonskim prerogativama Carigradskoga patrijarha, kako bi takve peticije primili hijerarsi i drugi svećenici svih autokefalnih Crkava.
Dosljedno tomu, gore spomenuti ponovo su kanonski vraćeni u svoje hijerarhijske ili svećeničke čine, a njihovi se vjernici ponovo nalaze u zajedništvu s Crkvom.
4) Dokinuti pravnu obvezu Sinodskoga pisma iz 1686. godine, kojim je za ondašnje okolnosti po “ekonomiji” [blaže tumačenje propisa], izdano pravo Patrijarhu Moskve da rukopoloži mitropolita u Kijevu, što ga je izabrala skupština laika i klerika njegove episkopije, a koji bi Ekumenskoga patrijarha spominjao u svakom slavlju božanske Liturgije, proglašujući i potvrđujući time svoju kanonsku ovisnost o Majci Crkvi u Carigradu.
5) Apelirati na sve uključene strane da izbjegavaju nedopuštena posvojenja crkava, manastira i ostalih posjeda, i da izbjegavaju bilo koji čin nasilja ili odmazde, tako da se mogu očuvati mir i ljubav Kristova.
Ekumenski patrijarhat, 11. listopada 2018.
Tajništvo Svetoga Sinoda
Iz ovoga priopćenja može slijediti više važnih poteza i akcija:
– I dalje vrijedi već donesena odluka da Ekumenski patrijarh ne odustaje udijeliti autokefalnost pravoslavnoj Crkvi u Ukrajini. A ondje su tri pravoslavne Crkve: Kijevski patrijarhat koji nije kanonski priznat. Autokefalna ukrajinska Crkva koja nije kanonski priznata. I Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovskoga patrijarhata koja je kanonski priznata u pravoslavlju. Carigradski patrijarh želi objediniti ove prve dvije i kanonski ih priznati, a tko im se iz treće Crkve želi priključiti i integrirati, dobro došao!
– Obnova stauropegskoga manastira u Kijevu koji je oduvijek potpadao pod izravnu jurisdikciju carigradskoga patrijarha. “Stauropegski” manastir osniva Patrijarh izravno ili preko svoga Delegata, “pobijajući križ” na mjesto gradnje. Takvih stauropegskih manastira ima na više mjesta u Ukrajini.
– Carigrad odgovara na molbu patrijarha Filareta, koji je ekskomuniciran i anatematiziran od Moskovskoga patrijarhata 1997. kao i na molbu mitropolita Maletiča, koji je poglavar samoproglašene autokefalne Crkve u Ukrajini povezane s emigracijom, te svih drugih hijerarha i svećenika tako da se svi vraćaju u prijašnje čine, a njihovi vjernici u puno zajedništvo Crkve.
– Carigrad poništava svoje Sinodsko pismo iz 1686. kojim je bilo privremeno preneseno pravo s carigradskoga na moskovskoga patrijarha da redi mitropolita kijevskoga, a mitropolit bi u svetoj Liturgiji na prvom mjestu uvijek spomenuo carigradskoga patrijarha priznajući time svoju ovisnost o Majci Crkvi u Carigradu. Moskva smatra da je to poništenje nezakonit čin.
– Uključene strane ne smiju posvajati tuđe crkvene posjede ni poduzimati čine nasilja i odmazde.
Teško je pretpostaviti da se sve ovo može provesti “u miru i ljubavi Kristovoj” imajući u vidu stajalište Moskovskoga patrijarhata koji je već poduzeo prekid zajedništva s Carigradskim patrijarhatom. Carigradu pripada pravo osnivanja autokefalnih Crkava, a Moskva se pokušala poslužiti tim pravom dodjeljujući “autokefalnost” Pravoslavnoj Crkvi u Americi, i tu Crkvu zajedno s Moskvom priznaje Bugarska, Gruzijska, Poljska, Slovačka i Crkva čeških zemalja. A ne priznaje je Carigrad ni ostali. A do nemira može doći pogotovo radi crkvenoga vlasništva. U Ukrajini, koja je do 1991. bila jedna od Republika SSSR-a, prema podatcima Ministarstva kulture s početka 2017. godine stanje je bilo ovakvo:
Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovskoga patrijarhata ima 11.392 crkve i 12.328 župa.
Kijevski patrijarhat na čelu s Filaretom ima 3.784 crkve i 5.114 župa.
Ukrajinska autokefalna pravoslavna Crkva ima 868 crkava i 1.195 župa. Ove dvije posljednje imaju: 4.652 crkve i 7.309 župa.
Izvor: Crkva na kamenu