Promjena pastoralnoga mentaliteta?

Foto: https://www.pexels.com/

U mjesecu travnju ove godine papa je Franjo imenovao don Armanda Mattea novim podtajnikom Kongregacije za nauk vjere. Administrativna vijest kao i svaka druga, pomislit će mnogi, no ne i oni koji malo bolje poznaju lik i djelo spomenutoga svećenika. Don Armando (51) svećenik je iz Catanzara, glavnoga grada pokrajine Kalabrije koja se nalazi na jugu Italije. Trenutačno je na službi u Rimu gdje predaje fundamentalnu teologiju na Papinskom sveučilištu Urbaniana. Dok njegove knjige o mladenaštvu izazivaju pažnju već duže vrijeme, posljednja knjiga zanimljiva naslova Pastoral 4.0 skrenula je na sebe pozornost kada ju je papa Franjo prošloga Božića poklonio svim članovima Rimske kurije.
Pa o čemu se radi? Na 118 stranica don Matteo donosi analizu pastorala u Italiji i zapadnoj Europi obrazlažući uzroke, sadašnje stanje i perspektive za budućnost. Već na samom početku autor polazi prilično izravno kada citira Alberta Einsteina i njegovu poznatu izjavu da samo lud čovjek ponavlja iste stvari, a očekuje različite rezultate. Svi smo svjesni, tvrdi Talijan, da aktualni način pastorala ne donosi rezultata. Krizma je još uvijek sakrament opraštanja od Crkve, čak ni žene više ne nalaze utjehu u krunici i svetoj Misi. Don Matteo na više mjesta piše kako je za drukčiji pastoral potrebna promjena pastoralnoga mentaliteta. Uporno ponavlja riječi pape Franje upućene Rimskoj kuriji za Božić 2019.: “mora se promijeniti”! Pastoral se mora promijeniti! Važno je spomenuti da je najcitiraniji u ovoj knjizi upravo Sveti Otac, osobito njegova apostolska pobudnica Evangelii Gaudium. Glavna teza koju navodi prof. Matteo jest “obožavanje mladenaštva”. Zapadni je svijet zahvatio tzv. “sindrom Petra Pana” – ljudi jednostavno ne žele odrasti. Moderni u mladenaštvu vide smisao života, odrasli im svijet predstavlja ukočenost, preveliku brigu i odgovornost, a možda i ponajviše dosadan život. Stoga naš autor predlaže promjenu pastoralne paradigme iz “odrasti i postat ćeš kršćanin” u “postani kršćanin i odrast ćeš”. Don Matteo je svjestan da Crkva ne može čekati ljude da odrastu kako bi shvatili i živjeli puninu vjere, nego im u tom procesu mora pomoći. Velika je to i zahtjevna zadaća, ali nužna za spas tih ljudi. Na kraju knjige, da ne bi sve ostalo na kritici, autor daje deset savjeta koji bi bili neka polazna točka za promjenu pastoralnoga mentaliteta. Oni bi se svi mogli sažeti u ideji da je došlo vrijeme da kršćanstvo utjehe prijeđe u kršćanstvo zaljubljenosti. Ljudi se moraju zaljubiti u Krista, moraju vjerovati u pravom smislu te riječi. Ne samo iz tradicije, nego iz ljubavi.
Možda “sindrom Petra Pana” još uvijek nije prodro na naše prostore, no problem odlaska mladih iz Crkve nakon krizme itekako je prisutan. Hrabriji će svećenici reći da je i nama potrebna promjena pastoralnoga mentaliteta. Ili ćemo činiti iste stvari očekujući drugačije rezultate?

Izvor: Crkva na kamenu