Proslavili smo Srce Isusovo u studenačkom svetištu

Foto: Cnak

STUDENCI (KIUM) – I ove je godine u biskupijskom Svetištu Srca Isusova u Studencima bilo svečano, radosno i dostojanstveno. Pod vodstvom župnika don Ivana Štironje već izdaljega se započelo s duhovnom pripravom za ovaj svečani župni titular. Devet petaka pred svetkovinu organizirano je, u večernjim satima, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, na što su se rado odazvali krizmanici, mladi, odrasli, a poneki su iz župe dolazili obiteljski. Bilo je lijepo vidjeti majke kako, okružene svojom djecom, kleče pred Presvetim. Početkom mjeseca lipnja započelo se s pobožnošću Presvetomu Srcu Isusovu a još se jače i žarče nastavilo kroz devetnicu kada je crkveno dvorište bilo svake večeri ispunjeno domaćim vjernicima i hodočasnicima iz okolnih župa i biskupija. Župnik je kroz cijelu devetnicu pozivao na molitvu za potrebe Crkve, naroda i obitelji, za mir, ljubav i zajedništvo, a posebno za bolesne i nemoćne, za sve one koji osjećaju duševnu i tjelesnu bol. Svećenici susjednih župa redovno su ispovijedali i pomagali pri pričešćivanju i drugim duhovnim uslugama. Čitači, ministranti, predvoditelji pobožnosti i drugi liturgijski animatori bili su cijelo vrijeme na usluzi. Svete Mise kroz devetnicu liturgijskim popijevkama pratili su domaći zborovi: “Vrelo života”, “Plavi anđeli”, “Izvor”, “Bećari”, zbor sv. Ane iz Zvirovića, te gostujući VIS “Glorija” iz Mostara pod stručnim vodstvom s. Mateje Krešić. U sklopu devetnice uprava HKUD-a “Studenčica” organizirala je i večer folklora pod nazivom “Studenčica pjesmu nosi” gdje su nastupile domaće pjevačke skupine “Izvor” i “Bećari” te HKUD “Studenčica”. Nastupile su i gostujuće folklorne skupine: KUD “Sunjanka” iz Sunje, “Eko Srce Gromiljak” iz Kiseljaka, HKUD “Dubrave” iz župe Aladinići te KUD “Tihaljina” iz Tihaljine. Svojim nastupom razveselili su i oraspoložili sve ljubitelje narodnih pjesama i kola. Pjesma je tekla Studenčicom sve do kasno u noć. Bilo je lijepo vidjeti razdraganu mladež koja se umije i može veseliti i u crkvenome prostoru.

Devetnica
Prvu večer devetnice propovijedao je don Tomislav Majić, nekadašnji kapelan u župi Studenci (1965.-1968.), trenutačno župnik u Grljevićima, najstariji bivši studenački kapelan koji je još uvijek aktivan u pastoralu.
Drugu večer, na Tijelovo, svetu Misu predvodio je don Ivo Šutalo, biskupski vikar Trebinjske biskupije i župnik u Trebinju. Na kraju svete Mise upriličena je Tijelovska procesija.
Treće večeri svetu Misu predvodio je i svoju riječ vjerničkom puku uputio fra Valentin Vukoja, župnik u Veljacima.
Župnik iz Sunje, vlč. Ivan Faletar predvodio je svetu Misu četvrte večeri, a članovi KUD-a “Sunjanka”, koje je dopratio na večer folklora, predvodili su liturgijsko pjevanje.
Pete večeri devetnice imali smo priliku čuti oca Jozu Milanovića, monaha benediktinca koji djeluje u samostanu Ćokovac na otoku Pašmanu.
Domaći sin, don Ante Luburić, kancelar i ekonom Biskupije, te župnik župe Nevesinje svojom riječju obogatio nas je šeste večeri devetnice.
Fra Ljubo Kurtović, dekan ljubuškoga dekanata i župnik na Humcu bio je predvoditelj misnoga slavlja i propovjednik na sedmoj večeri.
U organizaciji osme večeri svoju riječ vjerničkom i hodočasničkom narodu uputio je don Damjan Raguž, koji je u Studencima kao župnik proveo sedamnaest godina (1992.-2009.), a danas je župnik Rotimlje.
Na uočnicu je upriličena procesija sa svijećama i blagoslov djece nakon svete Mise koju je predvodio te svoju riječ župljanima i hodočasnicima uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija mons. Željko Majić. Divno je bilo vidjeti mnoštvo djece, mladih i odraslih koji su sa svijećama u rukama, u noći koja se spuštala, koračali naprijed s pjesmom i molitvom na usnama.

Središnja proslava
Na samu svetkovinu Presvetoga Srca Isusova već u rane jutarnje sate počeli su dolaziti hodočasnici iz raznih župa obaviti svoje zavjete, uputiti svoje molitve i zahvale Presvetomu Srcu Isusovu. Oko Kristova kipa hodočasnici su na koljenima, bosonogi, s krunicom u ruci i molitvom na usnama kružili i nizali svoje žarke molitve za obitelj, za djecu, za bolesne i nemoćne i sve one koji su potrebni praštanja, ljubavi i milosrđa. Doticali su Kristov kip svojim rukama kao znak trajne veze s Njim i želje da On ostane središte njihova obiteljskoga i vjerničkog života. Ispovijedalo je više svećenika, a u sedam i devet sati slavljene su tihe svete Mise gdje su se svi nazočni mogli sjediniti s euharistijskim Isusom.
U jedanaest sati slavljena je svečana sveta Misa, prijepodnevnoga dijela dana župne svetkovine, na koju su se uglavnom okupili domaći vjernici. Svetu Misu predvodio je i svoju riječ okupljenom vjerničkom narodu uputio don Ivo Šutalo, biskupski vikar za Trebinjsku biskupiju i župnik u Trebinju.
Središnja proslava župne svetkovine na sam dan Presvetoga Srca Isusova započela je u 19 sati gdje se okupilo mnoštvo vjernoga puka, što iz same studenačke župe, što iz okolnih župa i biskupija. Svetu Misu predvodio je mjesni biskup mons. Ratko Perić, uz koncelebraciju petnaestak svećenika. Na početku slavlja župnik don Ivan Štironja pozdravio je oca biskupa, svećenike, časne sestre, župljane i sve hodočasnike. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor “Vrelo života”.
Biskupova riječ
Otac biskup uputio je svoju riječ vjernicima i svim hodočasnicima istaknuvši kako naše srce mora biti neprevarljivo i čisto, poput Srca Isusova:
“Možda se sjećate iz grčke mitologije i povijesti kako su Grci deset godina opsjedali Troju i nisu je mogli osvojiti. Ipak, nakon deset godina to im je uspjelo lukavom prijevarom. Naime, načinili su velikoga drvenoga konja u kojega su stavili 30-40 grčkih naoružanih vojnika i darovali ga Trojancima u znak mira i predaje. Trojanci su, ne sluteći ništa, radosno primili dar i uvukli konja kroz gradske zidine a u njemu i naoružane grčke vojnike. Cijelu su noć Trojanci jeli, pili, bančili, napijali se i slavili grčku predaju. A onda su od umora i pijanstva popadali s nogu i pozaspali. Cijeli grad je spavao. Tada su iz drvenoga konja izišli grčki vojnici, otvorili kapije grada i s ostatkom grčke vojske pobili sve Trojance, opustošili grad, a žene i djecu odveli u roblje. Do dana današnjega koristi se izraz “trojanski konj” kao simbol prijevare, lukavstva i neiskrenosti.
Koliko je puta naše srce kao trojanski konj, puno lukavstva, prijevare, bludništva, laži, petljavine, preljuba, mržnje, svađe i svake druge nečistoće. Gdje? U obitelji između muža i žene, između roditelja i djece; na poslu između radnih kolega i kolegica i u svakodnevnom životu gdje jedni drugima podapinjemo, ogovaramo, vrijeđamo i gdje jedni drugima zavidimo. A Isus želi da naše srce bude čisto, bez grijeha, bez prijevare, bez zle misli i bez mržnje. Takvo srce su imale samo dvije osobe na ovome svijetu: Isus i njegova majka Marija, čije prečisto srce slavimo sutra, dan nakon Presvetoga Srca Isusova. U Srcu Isusovu je sve božansko, sve uzvišeno, sve nebesko i sve sveto. Isus želi da naše srce bude kao srce Njegovo i srce njegove majke Marije.
Hajdemo odlučiti danas da naše srce nikada ne bude kao trojanski konj: da drugoga ne vara, ne iskorištava, ne omalovažava i ne ponižava. Ta, kaže li Isus: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Da, samo ako naše srce bude čisto i nebeski svijetlo moći ćemo gledati lice Božje. Neka nam Presveto Srce Isusovo i Prečisto Srce Marijino u tome pomogne!”

Župnikova zahvala
Na kraju slavlja župnik je don Ivan zahvalio Trojednome Bogu na svim dobročinstvima i za sva duhovna dobra darovana kroza župnu devetnicu priprave na Svetkovinu. Zahvalio je ocu biskupu, svećenicima, propovjednicima kroz devetnicu, ispovjednicima, pjevačima, ministrantima, čitačima, upravi HKUD-a “Studenčica”, darovateljima, policiji, redarima, Hitnoj pomoći Doma zdravlja Ljubuški, svima koji su uređivali okoliš, crkvu, kuću, Pastoralni centar, vodili kuhinju i doček gostiju, i svima koji su na bilo koji način pomogli da župna proslava Presvetoga Srca Isusova u župi bude prikladno i dostojanstveno organizirana.
Neka Presveto Srce Isusovo bude svim sudionicima duhovno osvježenje i blagoslov u njihovu životu i radu.

Izvor: Crkva na kamenu