Otići u osamu zahtjeva i određeni napor koji je potrebno uložiti. Dužni smo se usprotiviti mnogim tjelesnim i duhovnim preprekama kako bismo se od svega odvojili i posvetili se Bogu koji već strpljivo čeka u nama. Koliko se dajemo Gospodinu, toliko ćemo se moći davati drugima kojima smo potrebni. Gospodin u osami i tišini čeka, dok mi nesvjesno lutamo i tražimo ga, a On je tako blizu. Kao nekoć učenicima, tako Isus i nama danas govori: “Hajdete u osamu!” (usp. Mk 6,31).
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu