RANJENO PRAVOSLAVLJE

U prošlom broju Crkve na kamenu započeli smo iznositi pregled reakcija Pravoslavnih Crkava na službeni dopis carigradskoga patrijarha Bartolomeja koji je bio zatražio da se svih četrnaest mjesnih ili nacionalnih Crkava izjasni o Saboru koji je održan na Kreti u lipnju 2016. Objavili smo što kaže Grčka i Bugarska Crkva i vidjeli kolika su neslaganja i razilaženja o najvažnijem događaju u pravoslavnom svijetu od 787. godine do danas. Evo službenih odgovora nekih drugih Svetih Sinoda pojedinih Pravoslavnih Crkava ekumenskomu patrijarhu. Na vidjelo izbija duboka ranjenost u samome pravoslavlju, a kako je tek izranjena vaskolika kršćanska ekumena! Ne preostaje nam drugo nego na oba koljena, sklopiti ruke, uzdignuti ih Bogu i vapiti mir i jedinstvo!

Rumunjska pravoslavna crkva

Tiskovni ured Rumunjskoga patrijarhata izdao je priopćenje o problemima koji su se pojavili u Patrijarhatu nakon Sabora na Kreti, prema francuskoj agenciji Orthodoxie.com, od 25. prosinca 2016. U Rumunjskoj ima 55 pravoslavnih episkopa.
“U okviru radnoga zasjedanja Svetoga Sinoda Rumunjske pravoslavne Crkve pod predsjedanjem patrijarha Daniela [r. 1951.], 16. prosinca 2016., u sinodskoj dvorani patrijaršijske rezidencije, s tugom je uočeno nedavno događanje u Rumunjskoj s obzirom na negativne reakcije na prihvaćanje Svetoga i Velikoga Sabora pravoslavne Crkve (Kreta, 2016.).
Rumunjski patrijarhat isticao je mnogo puta da ‘Sabor na Kreti nije formulirao novih dogmi, nego je ispovjedio da je Pravoslavna crkva Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Kristova Crkva’. Stalno je poticao na očuvanje mira i jedinstva Crkve u svoj odgovornosti, podsjećajući na riječi svetog Ivana Zlatoustoga prema kojima: ‘Ništa Boga tako ne uznemiruje kao podjela Crkve. Sve kada bismo činili savršena djela ako bismo rušili jedinstvo, bili bismo kažnjeni kao da paramo tijelo Gospodinovo’ (O Poslanici Efežanima XI.: PG 62,85).
S bolju u duši napominjemo da neki pojedinci, na strastven i štetan način, zaodjeveni u ruho klerika i vjernika, tvrde na pogrješan i zabludan način da je Sabor na Kreti proglasio ekumenizam kao dogmu vjere. Osim toga, neki klerici, vjerujući u ove laži, prekinuli su na nekanonski način liturgijski spomen svoga biskupa, ugrožavajući mir i jedinstvo Crkve svojim stajalištem podjele. Sveti Sinod Rumunjske pravoslavne Crkve istaknuo je da ni Sabor na Kreti, niti bilo koji drugi Sabor, nikada nije proglasio ekumenizam dogmom vjere, niti je bilo koji kanonski Sabor rekao da je ekumenizam ‘sve-hereza’. Prema tomu, optužbe od onih koji osporavaju Sabor na Kreti nepravedne su, neodgovorne i štetne za jedinstvo Crkve. Iz perspektive Crkve, lucidan ekumenizam nije nova dogma vjere, nego duhovno stajalište dijaloga i suradnje među kršćanima, umjesto punih kontroverzi sektaške mržnje i žestokih sukoba, koji su se pojavljivali tijekom stoljeća kršćanske povijesti. Ekumenski je pokret rođen u ranom dvadesetom stoljeću, kada su zapadni kršćanski misionari propovijedali Evanđelje ljubavi među nekršćanima u Africi i Aziji, u vrijeme kada su kršćani bili podijeljeni u mnoge kršćanske antagonističke denominacije koje su se međusobno mrzile. Njihovo stajalište nije bilo pozitivno svjedočenje, ni s obzirom na ostale religije ni na civilno društvo. Tijekom sudjelovanja u ovom dijalogu među kršćanima različitih vjeroispovijesti, Pravoslavna je Crkva smatrala da se obnova jedinstva ne-pravoslavnih kršćana međusobno podijeljenih mogla ostvariti samo na temelju vjere nepodijeljene Kristove Crkve, koja je Pravoslavna Crkva, Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska, koju mi ispovijedamo u pravoslavnom Vjerovanju (nicejsko-carigradskom). U tom smislu, Pravoslavna Crkva smatra da vođenje dijaloga s drugim kršćanima, nije ništa drugo doli svjedočenje o jednoj Kristovoj Crkvi, od koje su se oni odvojili tijekom vremena odstupajući od pravoslavne vjere. U svakom slučaju, nijedan pravoslavni kršćanin nije dužan komunicirati ili surađivati s drugim kršćanima, ako se boji da će izgubiti pravoslavnu vjeru. Istodobno, nekorektno je pretpostaviti da su svi pravoslavci koji sudjeluju u teološkim razgovorima ili dobro surađuju s kršćanima drugih vjeroispovijesti u praktičnim pitanjima društva, izdajnici pravoslavlja. Pravoslavac kršćanin mirotvorac može ostati vjeran pravoslavlju a da ne postane fanatičan ako prizna pravoslavnu vjeru u dijalogu s drugim kršćanima, bez kompromisa. Osim toga, Sveti je Sinod s iznenađenjem primijetio nekanonsko i agresivno stajalište nekih teologa i klerika (svećenika i hijerarha) dviju Pravoslavnih sestrinskih Crkava koje su došle u eparhije Rumunjskoga patrijarhata da kritiziraju domaću hijerarhiju i da potiču svećenstvo i vjernike na neposluh hijerarsima naše Crkve. S toga razloga, Sveti Sinod Rumunjske pravoslavne Crkve odlučio je svratiti pozornost primasâ sestrinskih pravoslavnih Crkava (Moskovskoga patrijarhata i Grčke pravoslavne Crkve) na situacije u kojima su neki od njihovih svećenika i hijerarha poduzimali na nekanonski način agresivne i neuredne aktivnosti u eparhijama Rumunjskoga patrijarhata, potičući na neposluh, pobunu i razdor. Svećenici, redovnici i laici koji su uključeni u čine pobune i klevetanja Sabora na Kreti, zanemarujući činjenicu da jedan Sabor ne može biti suđen od drugoga Sabora, bit će pozvani na red mirotvornim dijalogom i kanonskim tumačenjima o ozbiljnosti podjele i narušavanja mira i jedinstva Crkve. Isto tako, uvest će se administrativne disciplinske i kanonske sankcije da se pozovu na red klerici, redovnici i laici koji ustraju u svome držanju pobune i podjele, radeći protiv mira i jedinstva Crkve. Također je podsjetio na činjenicu: ako su Otci sudionici na Drugom ekumenskom koncilu (Carigrad, 381.) popravili tri propusta i učinili deset dodataka ili izmjena na tekst Vjerovanja koji su formulirali sveti Otci Prvoga ekumenskog sabora (Niceja, 325.), da bi protumačili i dopunili početni koncilski tekst, tako i budući Sveti Veliki Sabor Pravoslavne Crkve posebno može protumačiti, iznijansirati i razviti dokumente formulirane i odobrene na Saboru na Kreti, kako bi se izbjegla kriva tumačenja koja štete miru i jedinstvu Crkve Kristove. Ovom prigodom, treba podsjetiti na odluku Svetoga Sinoda Bugarske pravoslavne Crkve, koja, iako je iznijela kritičkih komentara i predložila buduće izmjene i dopune određenih dokumenata kretskoga Sabora, odlučila je ipak sljedeće: ‘Bugarska pravoslavna Crkva i ubuduće će jednako biti u bratskom euharistijskom zajedništvu, u duhovnom, dogmatskom i kanonskom zajedništvu sa svim drugim mjesnim Crkava – kako s onima koje su sudjelovale u radu Sabora na Kreti tako i s onima koje su se suzdržale od toga. Kao zaključak, svako tumačenje s obzirom na izlaganje pravoslavne vjere mora biti doneseno u crkvenom zajedništvu, a ne u stanju pobune i razdvajanja, jer Duh je Sveti Duh Istine (usp. Iv 16,13), i Duh zajedništva (usp. 2 Kor 13,13).”
– Sve su prilike da će sljedeći pravoslavni Sabor rješavati probleme ovoga parcijalnoga kretskog Sabora, jer nema ni Cara ni Pape da odlučno sazove, vodi i zaključi Sabor. Rivalstvo između Carigrada koji broji oko 120 episkopa i oko tri milijuna vjernika na svijetu pod svojom jurisdikcijom, i Moskve koja broji više od 230 episkopa s oko 130 milijuna pravoslavnih vjernika ne će lako dopustiti ni održavanje Sabora ni predvođenje i odobrenje zaključaka. Kao da Moskvi nije jasno da ona nije “prima inter pares”!

Gruzijska pravoslavna crkva

Dana 22. prosinca 2016. održana je redovita sjednica Svetoga Sinoda Gruzijske pravoslavne Crkve, pod predsjedanjem katolikosa patrijarha cijele Gruzije Ilije II. [r. 1933.], prenosi Orthodoxie.com, 30. prosinca 2016. Na Sinodu pročitano je izvješće mitropolita Andree Gvazave [r. 1968.], gdje se kaže: “Kao što je poznato, od 17. do 26. lipnja, na Kreti je održan Sabor, u čijim su radovima sudjelovali predstavnici deset mjesnih Pravoslavnih Crkava. Takav je Sabor nakon više desetljeća bio predviđen, a njegovo održavanje predstavlja događaj najveće važnosti u životu Pravoslavne Crkve. Od početka pripremom je Sabora ravnao Carigradski patrijarhat, a sve službene Crkve bile su uključene u ovaj proces. Od 1961. godine, delegati Gruzijskoga patrijarhata također su sudjelovali u predsaborskim radovima. Razumije se da je prilog klera starije generacije u posljednjih nekoliko desetljeća neprocjenjiv. Kao što je prethodno spomenuto, ozbiljne zaprjeke tijekom posljednje faze priprema za Sabor spriječile su nekoliko mjesnih Crkava sudjelovati u saborskim radovima na Kreti. Stoga ponavljamo svoje žaljenje, smatrajući da je proučavanje i ispitivanje problema, koje su sve Crkve iznijele, bilo strogo pravilo, a to nije provedeno”. Sveti je Sinod o dotičnoj temi odredio: “Budući da predstavnici četiriju mjesnih Pravoslavnih Crkava nisu sudjelovali u radu kretskoga Sabora, taj se Sabor ne može nazivati općim, svepravoslavnim; tijekom pripreme i održavanja Sabora na Kreti, načelo konsenzusa, koje su postavile i priznale sve Pravoslavne Crkve, prekršeno je. S toga razloga, odluke kretskoga Sabora ne mogu biti obvezujuće za Gruzijsku pravoslavnu Crkvu. U dokumentima, koje je kretski Sabor potvrdio, nisu u biti izražene temeljne primjedbe koje su Crkve predstavile. Zato su nužne njihove daljnje preradbe i njihova ispravljanja. Nije isključeno da u pojedinim slučajevima bude izradba novih dokumenata. Isto tako, nužno je da se tekstovi, koje je prevelo i razaslalo Tajništvo Sabora, dostave kleru Gruzijske Crkve, teolozima i vjernicima laicima, te uzimajući u obzir njihove temeljne primjedbe, da se dokumentima doznači prikladan karakter, dogmatski i kanonski, Pravoslavne Crkve. Sastanak, koji je održan od 17. do 26. lipnja na Kreti, može se smatrati etapom najviše važnosti za održavanje Svetoga i Velikoga Sabora koji treba omogućiti donošenje odluka na temelju zajedničkoga pravoslavnoga, katoličanskoga i apostolskoga učenja. Sveti Sinod Gruzijske Crkve odlučio je osnovati Teološku komisiju koju čine petorica mitropolita i jedan protoprezbiter.”
– Sinod Gruzijske Crkve, koja ima oko 40 vladika, jednoglasan je u odluci da su na Kreti prekršena dva pravila: prvo, da će sudjelovati svih 14 pravoslavnih nacionalnih Crkava, i, drugo, da će se odluke donositi konsenzusom. Stoga se “sastanak” na Kreti ne može smatrati ni Velikim, ni Svetim, ni Svepravoslavnim Saborom, nego jednom od faza za budući eventualni panortodoksni Sabor.

Ruska pravoslavna crkva

Poglavar Moskovske Crkve, Kiril (r. 1946.) objavio je u Moskvi, 22. prosinca 2016., Izvješće o prošloj godini, kako javlja ruska agencija Pravoslavie.ru, a prevodi beogradska Borba za veru, 24. istoga mjeseca. Od svih događaja u protekloj godini, glavna je tema u sferi odnosa među pravoslavnim mjesnim Crkvama bila priprema Svepravoslavnoga Sabora. Kratko priopćenje patrijarha Kirila glasi:
“U siječnju ove godine sudjelovao sam na Saboru poglavara Pravoslavnih Crkava u Cambesyju [u Švicarskoj]. U veljači Arhijerejski Sabor Ruske Pravoslavne Crkve razmotrio je pitanja vezana za pripremu predstojećega Sabora. Stajalište Ruske Crkve bio je jednostavan i poznat od početka: mi smo spremni raditi na pripremi Sabora kao svjedočanstva jedinstva Pravoslavne Crkve. Spremni smo uložiti svaki napor kako bismo riješili sve probleme, koji su mogli zasmetati održavanju Sabora.
Postojao je spor o prekidu komunikacije među dvama drevnim patrijarhatima [između Antiohije i Jeruzalema]. Problem su predstavljali i razni nedostatci u projektima sabornih dokumenata, a postojale su i organizacijske poteškoće. Ti problemi nisu pravodobno riješeni, ali ne zbog naše krivnje. Mi smo više puta ukazivali na neučinkovitost pripremnoga procesa za Sabor.
Kao što je svima poznato: Bugarska, Gruzijska i Antiohijska Crkva odustale su od sudjelovanja u Saboru i pozvale da se taj Sabor odgodi (na početku se tomu pozivu pridružila i Srpska Crkva). Sve odluke na Saboru morale su biti donesene konsenzusom svih Mjesnih Crkava, a to je očito bilo nemoguće u danim okolnostima. Zbog toga je sudjelovanje Ruske Crkve na Saboru bilo nesvrhovito.
Unatoč tomu, od 18. do 26. lipnja na Kreti je održan Sabor, na kojemu su nazočili predstavnici deset Mjesnih Crkava. Uzimajući u obzir da taj Sabor ne predstavlja jednoglasno stajalište svih svetih Božjih Crkava, on ne može biti priznat Svepravoslavnim, a ni njegove odluke ne mogu biti obvezujuće za sve Pravoslavne Crkve.
Sveti je Sinod naložio Sinodskomu biblijsko-bogoslovskom povjerenstvu da pozorno prouči dokumente kretskoga Sabora. Sljedeće godine, tj. ove 2017., kada to izvješće bude gotovo, Sinod će, a zatim i Arhijerejski Sabor, dodatno razmotriti i utvrditi naš odnos prema izglasanim dokumentima na Kreti.”
– Jasno i nedvosmisleno: Sabor na Kreti ne može se smatrati “svepravoslavnim”, jer su nedostajala, svjesno i namjerno, četiri Patrijarhata: Antiohijski, Bugarski, Gruzijski i Moskovski. Srpski se premišljao i u posljednji trenutak ipak odlučio sudjelovati. Sabor se na Kreti može zvati, u najbolju ruku, pokrajinskim, kretskim, ali ne panortodoksnim! Nakon 50-godišnje pripreme s predkonferencijama, konferencijama, komisijama, potkomisijama, sinodima i drugim raznim sastancima i dogovorima i s više gotovih dokumenata Sabor je održan ne samo u okrnjenu obliku mjesnih Crkava nego i u reduciranu broju predstavnika. Od 760 vladika koliko ih ima u 14 samostalnih Crkava, sudjelovalo je 166 episkopa, a njih 33 nisu potpisala pojedine dokumente. “Kamen mali smutnje velike” jest i Američka Pravoslavna Crkva koju Moskva prizna autokefalnom, a Carigrad ne prizna. Moskva je sebi prisvojila pravo priznanja, što je oduvijek bilo isključivo pravo Carigrada.
Ruska Pravoslavna Crkva sebi uzima pravo proučiti kretske dokumente i vidjeti u kojoj mjeri takve saborske isprave obvezuju i nju samu.