Na svomu putovanju u Afriku 1983. biskup Pavao Žanić susreo je nekoliko hrvatskih misionara, a među njima, putujući kroza Zambiju, i višegodišnju misionarku, laikinju, Emicu Velić. Iskoristio je tu prigodu te s njom razgovarao. Taj intervju objavljujemo u povodu Godine biskupa Pavla Žanića koju je otvorila Mostarsko-duvanjska biskupija.
Emica, koja je kao dugogodišnja djelatnica zagrebačke bolnice Rebro djelovala u bolnici za gubavce u Zambiji, daje nam vrlo potresne informacije o životu toga dijela svijeta, u to vrijeme, pred kraj 20. stoljeća. Ističe posebno potrebu za medicinskim osobljem, napose liječnicima jer su postojale bolnice koje nisu imale niti jednoga liječnika. Biskup Pavao ne krije iznenađenje, tugu i žalost zbog vrlo teških uvjeta u kojima ti ljudi žive. Kako ga je samo potreslo siromaštvo liječnika koji ga je srdačno primio u svoj dom i ponudio ga kavom uz ispriku što nema šećera. Liječnik nema šećera!?
U daljnjem tekstu donosimo odgovore na, barem neka, pitanja koja je biskup Pavao postavio misionarki Emici koja se odnose na njezino djelovanje u bolnici za gubavce, o kojima je nesebično skrbila, kroz koju je provela svoga gosta iz Domovine biskupa Pavla.
Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu