Ritam naših dana

Svakodnevno slušamo kako nam je životni ritam prebrz te kako nam način života nije usklađen s prirodom. O stresu govorimo kao o normalnoj pojavi koja nas ukorak prati. Izgubili smo osjećaj za životnu ravnotežu. Trčimo za nečim što se nikako stići ne može. Sizifov posao. Želimo uhvatiti šarovitu dúgu koja nam je to dalja što mislimo da smo joj bliži. Jednostavno, često izgledamo kao izgubljeni u vremenu i prostoru. Protiv ovoga neprirodna stanja kao da nemamo lijeka i kao da smo bespomoćni. Eto, svi tako rade pa moram i ja, moram se uključiti u način života i rada većine, odnosno okoline koja me okružuje. Ne ću valjda biti čudak! Redovito kažemo: Moramo biti informirani. Svijet je postao velika bojišnica za informaciju. Svi se trude čim prije informaciju plasirati, a drugi čim prije tu informaciju “konzumirati”. O formaciji osobe, o izgrađenosti duha i dobroj odgojenosti malo tko priča. Važno je biti dobro informiran. Što većina tih informacija nema nikakvu vrijednost, što su one najčešće pravo smeće, malo koga zanima. Razni su tračevi na cijeni, oni prodaju novine i povećavaju gledanost. To je ono što se traži. Duševnu prazninu mnogi žele popuniti upravo tim medijskim otpadom. Naravno, što više toga smeća (spama) trpaju u dušu, duša im sve praznija. Tekstovi i knjige koji izgrađuju nisu na cijeni. Oni malo koga zanimaju. To je preozbiljno, teško i nerazumljivo štivo. Nama trebaju lagani tekstovi, nama treba internet-literatura. Žalosno je to stanje duha, a lijek se traži prekapajući “kontejnere”.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu