Seljačke radne zadruge

Foto: Cnak

Seljaci su prisiljavani pristupati u radne zadruge, a ulazak u zadrugu značio je unositi svoje zemljište, stoku i alate te kolektivno obrađivati vlastitu zemlju i zemlju svojih susjeda. Prinosi u zadrugama bili su daleko manji nego na dotadašnjim privatnim posjedima, jer očekivano seljaci nisu bili voljni raditi na zadružnoj (zajedničkoj) zemlji s koje su jednake količine uroda trebali dobivati i lijenčine i marljivi.

Paralelno s mjerama prisilnoga otkupa seljačkih proizvoda, išao je i proces kolektivizacije, tj. osnivanja tzv. seljačkih radnih zadruga po uzoru na sovjetske kolhoze. Pitanje otvaranja seljačkih zadruga stajalo je u uskoj vezi s tadašnjim jugoslavensko-sovjetskim odnosima.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu