Tema ovogodišnjega susreta broćanskih duhovnih zvanja održanog u Čerinu u ponedjeljak, 24. srpnja 2023., bio je don Ljubo Planinić. Sjećanje na njega u svom veoma iscrpnom i dobro pripremljenom predavanju probudio je fra Mika Stojić, a u svetoj Misi molili smo za njega. S pravom je vodstvo naše udruge izabralo don Ljubu za središnju temu. Zaslužio je don Ljubo i više od toga!
Moramo biti zahvalni Bogu za don Ljubu, jer don Ljubo je ugradio čitava sebe u našu mjesnu Crkvu, na poseban način u župu Kruševo, ali i u čitavu Hercegovinu, u naše međuljudske odnose i u stvaranje udruge broćanskih duhovnih zvanja.
Don Ljubo je bio veliki radnik na njivi Gospodnjoj. Njegov rad najbolje se vidi u župi Kruševo gdje je sve tako divno obnovio i uredio: od prostranog dvorišta, u kojem je stvorio prostor za slavljenje svete Mise u ljetnom periodu, župne kuće, u kojoj se nalazi dvorana (jedno vrijeme bila i mjesto molitve i slavljenja Mise) do uspjele obnove župne crkve sv. Ilije.
Uz materijalnu izgradnju i obnovu njegov pastoralni rad još se više pokazivao u trudu oko duhovnoga rasta župne zajednice na svim područjima: od stvaranja zborova, kako odraslih tako i dječjih, pa do razvijanja pobožnosti sv. Iliji. Čuo je za Jelin grob pa je pokrenuo i vodio istraživanje, otkrivanje i uređenje njezina groba čime je spasio od zaborava uzvišeni i herojski čin ljubavi prema Bogu i vjeri djevojke Jele. Sve to potkrjepljivao je pisanjem i izdavanjem knjiga o sv. Iliji kao i o osobama i događajima iz župe.
Radio je don Ljubo mnogo i oko kulturnog uzdizanja pa je tako dao prostora u župnoj kući glazbenoj školi, stvorio tamburaški orkestar, mušku klapu, poticao koncerte, simpozije, objavio knjigu kao plod istraživanja plemena Planinići itd.
Njegov pastoralni rad išao je i izvan uobičajenog shvaćanja pa je pomagao Kruševu gdje je i kako je god mogao. Meni je poznato njegovo zauzimanje oko izgradnje vodovoda do Kruševa, a sigurno toga ima još mnogo.
Jedno veliko djelo ljubavi koje se nikako ne smije zaboraviti bio je don Ljubin trud oko pomirenja i zajedništva između dijecezanskih svećenika i fratara u Hercegovini, a na poseban način u Broćanskom dekanatu. Sjećam se jednog razgovora s njim kad smo se složili da je skandal kad mi, dijecezanski svećenici i fratri, nismo bili u dobrim odnosima. Shvatili smo da uopće nije važno tko je kriv, tko je više ili manje kriv, nego sama činjenica da nismo bili u dobrim odnosima bila je skandal. Taj razdor među nama svećenicima bio je na tragu djelovanja Zloga. Kao što grčka riječ za đavla dolazi od dia-ballein, što znači razdvajati, tako smo i mi bili na sablazan, jer smo dopustili da se međusobno razdijelimo. Don Ljubo je dao veliki obol da se taj skandal otklonio. Na taj način gradio je kraljevstvo Božje među nama, jer kraljevstvo Božje znači zajedništvo, međusobna ljubav, razumijevanje, radovanje jedni drugima, pomaganje jedni drugima, podnošenje jedni drugih, praštanje jedni drugima… Neizmjerna mu hvala na tome!
Rado je dolazio propovijedati i ispovijedati u Međugorju. Njegov stav bio je jasan: Međugorje je stvarnost koju treba prihvatiti. Nikada nije ulazio u diskusiju je li se Gospa ukazala ili nije, ali se uvijek rado odazivao na pozive da propovijeda i ispovijeda u Međugorju.
Nadalje, don Ljubo je bio jednostavan, pristupačan, otvoren svećenik. Svakoga je nazivao “prijatelju”, što je govorilo o njegovu dobronamjernom stavu prema svakom čovjeku. Bio je vedra duha, stvarao je dobro ozračje u društvu u kojem se nalazio. Posebno je bio dobri duh našega Broćanskog dekanata. Svaku šalu na svoj račun s radošću je prihvaćao. Uvijek smo se šalili kako to da je on toliko godina u Kruševu na župi. Govorili smo da bi trebalo napomenuti biskupu, jer ga je možda zaboravio, možda ga nema u svom popisu…
Don Ljubo je proširio i podigao župnu kuću, izgradio mnoge dodatne prostore, stavio prozora, vrata pa smo se na našim susretima šalili: Ne će biti lako župniku koji dođe nakon don Ljube. Ako htjedne u kući nešto mijenjati, a ne bude znao koji je nosivi zid a koji nije.
Hvala Gospodinu za don Ljubu Planinića! Zaslužuje don Ljubo da ga se nikada ne zaboravi! Možda bi neki skori simpozij o njemu pomogao u tome.
Fra Marinko Šakota
Izvor: Crkva na kamenu