GRADAC-HOTANJ – Mnoge su osobe na području Hercegovine, u različitim razdobljima naše povijesti, svojim kršćanskim životom – u vremenima često teškim za katoličku vjeru i Crkvu – bili pravi Kristovi svjedoci na zemlji. Svejedno, radilo se o ženama, suprugama i majkama, odnosno muževima i sinovima, različitih društvenih staleža. Upravo je jedna od njih, koja je svakodnevnim življenjem, neprestano životom svjedočila vjeru u živoga Krista, bila i Lucija Puljić Gaštanović, rođ. Trojić, znana kao baba Trôjka ili rjeđe Trojuša (1892.-1981.). Kršćanska je to žena i majka koju život nije mazio, ali koja nije posustajala u vjeri, niti je ikada gubila nadu ili posumnjala u vječni život. Pa čak ni onda kada je, poput biblijskoga Joba, iskušavana do te mjere da je ostala i bez supruga Pere i bez sina Boška, bez svoga bližnjega i bez obiteljskoga doma.
Ususret 40-godišnjici njezine smrti (1981.-2021.) neumski se župnik don Ivica Puljić, zajedno s neumornim čuvarima baštine i neumske i neumskoga zaleđa, ponajprije sa Slavkom Katićem, potrudio da sjećanje na ovu ženu – moliteljicu i hodočasnicu – a preko nje i na sve naše kršćanske žene i majke, ne bude zaboravljeno. Po dogovoru mještana Hotnja, župnika don Nedjeljka Krešića i don Ivice Puljića, koji je spomenik podigao, pozvali su mostarsko-duvanjskoga biskupa u miru msgr. Ratka Perića da u subotu, 24. listopada 2020. u 11 sati u Trojkinu rodnom Hotnju neumskom predslavi svetu Misu za njezinu dušu.
Kako je pok. baba Trojka cijeloga života molila i hodočastila, tako je ovoga dana na svetu Misu i molitvu na njezinu obnovljenu grobu, uz domaće vjernike, organizirano i hodočašće stotinjak vjernika – ponajprije odseljenika iz ovoga kraja i njihovih potomaka, danas uglavnom na neumskom i širem dubrovačkom području, kao i hodočasnika s područja župa Rotimlje i Stjepan Krsta, za koje je pok. Trojka bila životom osobito vezana.
Uoči početka misnoga slavlja biskup se Ratko kratko osvrnuo na životni put Lucije. Također je zahvalio organizatorima koji su se potrudili da sjećanje na babu Trojku ne utrne, istaknuvši pritom da se u skorije vrijeme, na poticaj neumskoga župnika dr. don Ivice Puljića, dr. sc. Marinka Marića s Veleučilišta u Dubrovniku i Slavka Katića iz Neuma, planira prirediti znanstveni zbornik u spomen na ovu hercegovačku kršćansku majku.
Istodobno je iskazao poštovanje prema 12 vjernika ove župe koji stalno žive u Hotnju, kao i 12 onih u obližnjim Žukovicama, također selu gradačke župe, ali i onima koji bilo vikendom ili mjesečno pohađaju ovaj kraj, njegove mještane, svoje stare kuće i grobove svojih pokojnika. Svatko od njih, bili stalni ili povremeni stanovnici, na svoj način u ovome kraju – nekada životom, životnom radošću i tugom ispunjenim krajem, u ovdašnjim nekada djecom brojnim katoličkim obiteljima, i danas čuva svijeću kršćanske vjere.
U propovijedi predvoditelj misnoga slavlja govorio je o ljudskoj smrti koja prekida zemaljski život i o vjeri koja vodi u život vječni.
Po svršetku euharistijskoga slavlja, riječima prisjećanja na babu Trojku, obratio se i don Ivica Puljić koji je iznio nekoliko ugodnih zgoda i anegdota iz Trojkina života i osobnih susreta s njom. Osobito je naglasio da i on, kao i mnogi naši svećenici s područja današnjih župa Rotimlje i Stjepan Krsta, mogu biti zahvalni babi Trojki jer je, kako reče, siguran da je upravo ona velikim dijelom zaslužna, odnosno da je svojim molitvama Bogu isprosila njihova svećenička zvanja.
Svi su se okupljeni potom, na poziv organizatora, uputili do kuće u kojoj je posljednje godine života provela pok. Trojka. Ondje je u dvorištu stare kamene kuće priređen domjenak, gdje je u osobito ugodnu ambijentu, upotpunjenu foto-dokumentarnom izložbom autora S. Katića, pod nazivom “Hotanj u kamenu biti”, prikazanoj u travnju 2018. u zagrebačkoj Galeriji Sunce, nastavljen razgovor o babi Trojki, Hotnju i uopće o ovom kraju.
Baba Trojka za života nije tražila ni očekivala da joj se nakon smrti iskazuje bilo kakvo poštovanje ili okupljanje njoj u čast. Na to sigurno nije ni pomišljala, ali je svojim životom svima, i ne samo u ovaj dan na Hotnju okupljenima, pokazala put, u to vjerujemo, do spasenja za Vječnost.
Sjećanjem na pok. Lucu Trojku potiče se spomen na brojne druge naše velikane o čijem kršćanskom življenju i nerijetko mučeničkom životu, još uvijek postoje izravni i živi svjedoci, čime takve osobe ne bi bile zaboravljene, nego su i poticaj i putokaz mlađim naraštajima da se ne uguše u liberalizmu ili još opasnijem relativizmu koji nam se, kao simbol novoga, moderna i napredna vremena, stalno nameće.
T. Š.
Izvor: Crkva na kamenu